Piše: Davor Novevski

Ima tome jedno mjesec dana. Bila je, ajmo reć srijeda, negdje oko devet navečer. Ležim ja tako na krevetu i manijakalno vrtim po programima domaćih TV kanala jer:

a) sam one emisije o Hitleru na Discoveryu sve pogledao,

b) na torrentima još nije izašao Rogue One i

c) imam društveni život božje ovčice i u to vrijeme ionako nemam pametnijeg posla.

Uglavnom, pičim ja tako kanalima i na RTL-u naletim na nešto što se zove Pet Na Pet, a lažno se predstavlja kao kviz. Koncept je takav da se dvije ekipe ultra kreativnih imena (tipa Pivopije iz Donjeg Miholjca i Veseli Lađari iz Kule Norinske) natječu u davanju što duhovitijih odgovora koji su duhoviti otprilike ko vađenje zuba i kolonoskopija zajedno. Kad svemu dodamo još i voditelja Davora Dretara od milja zvanog Drele, razmjeri katastrofe postaju još veći. Al eto, očito i to netko gleda.

Umori se čovjek od vrckavog Dreleta i ekipe i nakon cijelih pet minuta prebaci na Novu TV i onda tamo naleti na seriju naziva Lud, zbunjen, normalan koja je toliko dobra da se emitira već deset godina. Samo što nije. Radi se o teškom eksploatiranju bosanskog humora koji je jednom možda i bio dobar, ali je sad spao na ocvalog Mustafu Nadarevića koji se dere, krevelji, jauče i spotiče uništavajući sa svakom neuspjelom forom uspomenu na nekad kvalitetnog glumca. Ali kao što rekoh, serija ide već godinama i to u prime timeu i što je najgore ima dosta poklonika i to ne samo među polupismenim mamlazima nego i među ljudima koje inače smatram u najmanju ruku prosječno inteligentnima. Kako i zašto meni je veća misterija od Rojsove fakultetske diplome.

Ništa boolja situacija nije ni na HRT-u. Dapače, gora je. Tamo humor počinje i završava s jednim imenom i prezimenom – Željko Pervan. Dobar je Pervan (bio), ali brate mili, i vicevi o maloj Sloveniji i dosadnoj punici jednom dosade. Prikazivala se na domaćoj dalekovidnici jedno kratko vrijeme prilično kvalitetetna emisija iz radionice ekipe s News bara, ali njihov humor očito je bio too much za vladajuće garniture pa je emisija ubrzo ukinuta. Zamijenjena je političkim talk showom Tihomira Dujmovića što vam je otprilike kao da na dječjem rođendanu klauna s balonima zamijenite Marilynom Mansonom koji maše motornom pilom. Ok, Dujmović je prije usporediv sa Željkom Markić koj maše krunicom, ali shvaćate poantu.

I tu dolazimo do politike kao čimbenika koji je kod nas očito ključan bilo da se radi o zapošljavanju na naplatnoj kućici ili gradnji Pelješkog mosta. Ili u ovom slučaju snimanja satirične serije/emisije.

Sve treba amenovati neki tip koji je s temom najčešće upoznat koliko i Tim Orešković s padežima.

I ne, ne mislim da Hrvati nemaju smisla za humor, ali mislim da nemaju muda. Nemaju hrabrosti za napraviti nešto zbilja drsko, provokativno što će uzburkati duhove i kako nasmijati, tako i potaknuti ljude na razmišljanje. I zato imamo mlake splačine poput naših serija ili talk showowa (ne znam bolju riječ jebiga) koji ne žele uvrijediti nikoga pa nas na kraju uvrijede svih svojim očajnim humorom.

Nije li znakovito da najbolji i najprovokativniji humor i satira dolazi sa facebook stranica kao što su Ćaća se vrača, Disu pare ili Pretjerivač čiji autori, zaštićeni velom anonimnosti, mogu slobodno, bez straha i lažne političke korektnosti svima reći što ih ide?

Daleko smo mi još od Britanije gdje se humoristične serije brutalno sprdaju sa „svetinjama“ kao što je Drugi svjetSki rat, kraljevska obitelj ili SAD-a gdje nije nikakvo čudo kada voditelj nekog late night showa pred milijunskim auditorijem zajebava senatore, kongresnike i samog američkog predsjednika i ne da mu se ništa ne dogodi, nego mu gledanost još i skoči, a tema nerijetko potakne široku javnu raspravu.

Dostići takve standarde možda se s ove pozicije čini teško, ali nije nemoguće. Potencijala svakako ima, materijala također, samo da je još skupiti muda....