Društvo multiple skleroze Dubrovnik prije desetak dana organiziralo je potpisivanje peticije za legalizaciju uzgoja indijske konoplje u medicinske svrhe. Skupljeno je više od tri tisuće potpisa, a organizatori se nadaju da će kao rezultat akcije koja se provodi diljem Hrvatske, dočekati oslobađajuću presudu za Huanita Luksetića, te legalizaciju uzgoja konoplje, baš kao što je to praksa u mnogim europskim zemljama.

Antonio Matešić jedan je od sve većeg broja mladih osoba koje obolijevaju od ove bolesti s tisuću lica. I on, baš poput mnogih drugih, u sprječavanju progresa bolesti koristi ulje konoplje. Kaže kako ga nije jednostavno nabaviti. Njegovo ulje dolazi iz Zagreba. Legalizacijom marihuane u medicinske svrhe pacijentima bi se olakšao proces nabave, ali isto tako ulje indijske konoplje bi znatno pojeftinilo.

-Ja svaku večer prije spavanja uzimam kapljicu ulja. Uzmem na prst i utrljam u desni. Obično zaspim pola sata nakon uzimanja. Prije nego što sam počeo uzimati ulje, noću sam često mokrio. Sada to više nije slučaj. Također, imao sam problema i sa stolicom. I to je prestalo. Ulje mi opušta mišiće i, sve u svemu, smatram da mi pomaže – priča nam Matešić.

Prije točno pet godina njegovoj majci počela je trnuti ruka i desna strana lica. Nakon raznih pretraga dijagnosticirana joj je multipla skleroza. Nedugo nakon toga i on je shvatio da boluje od istih smetnji kao njegova majka.

-Imao sam neke od simptoma i prije, poput trnaca u ruci, bola u nozi ili probadanja u leđima, ali sam mislio da je to od umora. Dok sam majku posjećivao u bolnici, upoznao sam neurologinju i kazao joj svoje simptome, a ona mi je rekla da odem na pretrage. Na kraju je ustanovljeno da i ja imam multiplu sklerozu nakon što su mi magnetskom rezonancom pronađene lezije (oštećenje živaca) na mozgu – govori nam Matešić i dodaje da su mu medicinski stručnjaci kazali kako genetika nema (pre)veliku ulogu u razvijanju ove opake autoimune bolesti.

Poslije prvog šoka, napravio je i punkciju leđne moždine koja je također potvrdila već postavljenu dijagnozu. Nažalost, ova bolest još uvijek je neizlječiva, iako Matešić uzima lijekove. Njihov cilj je zaustaviti progres bolesti. Prije je primao i neke injekcije, ali je imao jake nuspojave, pa je prestao.

-Negdje u to vrijeme, dvije godine nakon dijagnoze bolesti, počeo sam uzimati ulje konoplje. Na početku me bilo strah, nisam znao kako će mi djelovati, pa sam dugo odugovlačio s početkom terapije. Nikad u životu nisam zapalio džoint, isto kao ni cigarete, a nisam imao ni neke druge poroke. Na kraju sam počeo pomalo uzimati, i evo, još uvijek sam na nogama, radim, obavljam svakodnevne poslove, brinem o djeci… – iskren je Matešić.

Njegova majka ne konzumira ulje konoplje, jer je skupo i komplicirano za nabavu, a Antonio je siguran da bi ga koristila da se legalno i jeftino može nabaviti u apoteci.

-Majka, iako i sama bolesna, jako mi je puno pomogla u nošenju s bolesti. Isto kao i moja supruga, koja mi je u to vrijeme bila djevojka. Bilo mi je teško, nisam je htio uvlačiti u moj život koji se u trenutku može srušiti. Ali ona se nije obazirala, nastavila je dalje hrabro sa mnom. Jako sam joj zahvalan. Puno je lakše kada imaš nekoga, nego kada si sam!

Matešić u svakodnevnici nastoji ne misliti na bolest, ponaša se kao da je nema.

-Mislim da je svaka bolest povezana s psihom. Ako stalno ponavljaš da si bolestan, bit ćeš još bolesniji. Ja pokušavam normalno živjeti kao da mi nije ništa. Na početku sam mislio da ću brzo završiti u kolicima, ali evo i pet godina nakon postavljene dijagnoze, još uvijek hodam. Može se to u trenutku promijeniti, jer kod multiple skleroze nema pravila, zato je i zovu bolest s tisuću lica, ali o tome ne želim razmišljati. Dan po dan, pa što bude – otkriva Matešić recept kako živi s bolešću.

On i supruga imaju blizance, a uz sve to radi u turističkoj agenciji Direct Booker, tako da nema baš vremena za razmišljanje o bolesti. Samo uzima terapiju i to su jedini trenutci u danu koji ga podsjećaju na multiplu sklerozu.

-Ne želim gledati negativu, prihvaćam bolest i na nju gledam kroz osmijeh. Jako sam zahvalan kolegama i šefovima na poslu, koji mi uvijek izlaze u susret. Zbog bolesti se brže umaram, pa mi koncentracija prije padne nego njima, ali oni itekako imaju razumijevanja. Također i što se tiče smjena na poslu, uvijek mi izlaze u susret. Baš sam sretan zbog svog radnog mjesta, jer na rijetko kojem poslu možeš naići na takvo ponašanje kolega i šefova – ističe Matešić koji, zbog bolesti, ima beneficirani radni staž, točnije tri dodatna mjeseca godišnje.

Pitamo ga koliko je prehrana važna, može li ona zaustaviti napredovanje bolesti?

-Prehrana je itekako važna, čuo sam za neke slučajeve kojima se multipla znatno poboljšala konzumiranjem zdravih namirnica. Ja se hranim zdravo, samo mi se zna dogoditi da s šećerom pretjeram. To mi je slaba točka – priznaje Matešić.

Mora se priznati da je hrabar i pravi borac. Iako ga je neizlječiva bolest stisnula, a tu su i razne odgovorne životne obveze, koje same po sebi nisu nimalo jednostavne - poput hranjenja i odgajanja blizanaca - Antonio Matešić se ne predaje. Ide dalje, i to sa stilom. Ne razmišlja o bolesti, nego je prihvaća sa smiješkom. To je vjerojatno dobitna formula za bilo koju životnu situaciju. Prihvatiti sa smiješkom. Zvuči jednostavno, a u praksi teško za poludjet.

Maro Marušić