Takvom jednom nastupu treba očito pripisati i mjere dubrovačke državne vlasti 1724. godine protiv židovskih vjerskih knjiga. Bio je to nalog Maloga vijeća republike (1. siječnja 1724.) svim Židovima u Dubrovniku da »odmah« donesu i predaju »sve knjige zvane Talmud«, bez ikakva izuzetka, pod prijetnjom kazne od 200 mletačkih dukata, a kažnjava se ne samo prekršitelj »već i cijela sinago­ga i Bratovština Židova solidarno«.Istoga je dana Mojsiju Nonesu »oduzeto 9 komada knjiga i jedna knjižica«. Tada je i službeni teolog Dubrovačke Repu­blike Ignjat Đurđević, redovnik benediktinac, inače poznati hrvatski pjesnik, dao svoje stručno mišljenje o Talmudu i drugim židovskim vjerskim knjigama. Uz širi historijat nastanka Talmuda do vremena kada su ga priznale »sve sinagoge svijeta«, službeni teolog tvrdi da taj kodeks sadrži tvrdnje i stavove protivne božanskim i prirodnim zakonima, a da to potvrđuju brojni traktati, pa i oni židovskih konvertita; dodaje tome da su brojnim pa­pinskim bulama osuđeni na spaljivanje primjerci Talmuda kakvi su pronađeni u Dubrovniku, te ponavlja detalje iz odredbe pape Klementa VIII o tome ka­ko »uništiti u svijetu kršćanstva« knjige Talmuda. Uz to dodaje i popis još pet židovskih knjiga koje da su »po bezbožnosti jednake Talmudu«.

Nakon toga je Senat Republike, na današnji dan, 17. veljače 1724. godine, donio odluke: da se spale sve knjige Talmuda oduzete dubrovačkim Židovima, i to na javnom trgu ispred stupa sramote; da se ne kazne Židovi kod kojih su te knjige nađene, ali da oni ubuduće ne smiju donositi ni držati Talmud ni druge »talmudske knjige« koje su zabranjene papinskim bulama i koje se knjige pojedinačno citiraju; ako se navedene knjige budu držale iličitale u sinagogi, svi će Židovi solidarno platiti 500 mletačkih dukata; pronađu li se kod pojedinaca, ista je novčana kazna, a tko ne može platiti, dobit će »tres ictus funis«, (tri poteza konop) postavit će ga se pred stup sra­mote i bit će mu udaren užareni žig; tko prijavi prekršitelja, dobiva 50 dukata od navedene novčane kazne. Po svemu sudeći te su odredbe i provedene u ži­vot. Svoje već ranije proglašene stavove i odredbe o odnosu prema Zidovima Kato­lička crkva ponavlja i kroz zaključke dijecezanskih sinoda tijekom 18. stoljeća, donosi Gradoplov Radio Dubrovnika.

Izvor: Židovi u Dubrovniku, Bernard Stulli