Mani Gotovac, teatrologinja, intendantica, književnica, majka, baka, supruga, ljubavnica... bolesna je ovih dana toliko da ni na promociju knjige “Rastanci”, u četvrtak, nije mogla doći. Ne liječi se, ne želi se liječiti, a budimo iskreni, nema toj bolesti niti lijeka. Od nje boluje Hrvatska, mladi i stari, a ne samo Mani Gotovac, piše Jutarnji. 

Roman “Rastanci” nadahnut je prije svega njezinom ljubavlju i brakom sa Željkom Senečićem, scenografom, slikarom i filmskim redateljem. Potrajalo je od 1974. do 2014. godine. Tada su se razveli, a rasulo je počelo i prije. 

- Temelj svih rastajanja je u nemogućnosti odnosa muškarca i žene, a za to nisu krivi ni muškarac ni žena. Najveći grijeh nam je priroda dala - ne možemo naći način zajedničkog života. Njih se dvoje mogu voljeti najviše na svijetu, ali Bog muškarcu nije dao tijelo koje bi to moglo izdržati - ustvrdi Mani, za početak.

Mani Gotovac (1939.) dosad je napisala, u relativno kratkom vremenu, od 2010. godine, osam knjiga: već prvom, “Fališ mi”, stekla je čitateljsku publiku koja je nije napustila sve do zadnjih “Snebivaš me” (2015.) i “Ćutim te” (2017.), koje već svojim naslovima ukazuju na njezinu najdražu preokupaciju - ljubav. Ipak, dodaje, možda je te ljubavi upravo u ovom zadnjem romanu, “Rastanci”, i najviše.

Ovo ljeto opet je provela u svom ruševnom ljetnikovcu u Malom Stonu, znajući da je bolesna, ali u poslovima kao i svakog ljeta.

- Samo se nisam kupala. More mi je bilo hladno. Meni more hladno... hej! Kakav niz apsurda, u toj mojoj bolesti...

Posjetio ju je, doznavši za njezinu neizlječivu bolest, unuk Jakov, 22 su mu godine, studira psihologiju.

- U tih tjedan dana razgovarali smo, puno... ali najiskrenije bi bilo reći, opraštali smo se. Možda je to i najljepših sedam dana u mom životu. Nema možda nikoga s kim tako rado razgovaram kao sa svojim unukom - kaže Mani.