Brojni novinari, redatelji i glumci prisjetili su se Dubrovnika prije Domovinskog rata s posebnim naglaskom na Igre. U emisiji je spomenuto kako je grupa entuzijasta pokrenula Festival prepoznavši renesansne i barokne elemente kao idealnu scenografiju. Tako je kultura Dubrovniku omogućila međunarodnu afirmaciju, Tito je postao pokrovitelj Igara, igrao se Hamlet na Lovrijencu, nizale se uspješne predstave, a posebna pažnja pridavala se dubrovačkoj književnosti, dok su svjetske televizijske kuće prenosile sadržaj.

"Bila je to elitna kultura obavijena glamurom. Igre su bile internacionalne i veliki broj turista je dolazio u Grad, umjetnici su puno radili i zabavljali se. Razgovori su bilo na visokom intelektualnom nivou, karte nisu bile preskupe. Dubrovnik je bio velika scenografija", govorili su protagonisti emisije naglasivši predstavu iz 1987. godine 'Život je san' Pedra Calderona de la Barca koja je bila postavljena na Minčeti.

"To je bila posebna predstava, ali i opasna jer se igrala na zidinama. Ja sam potpuno poludio jer sam bio inspiriran Dubrovnikom i Minčetom. Moja se energija pretvorila u guštera i u orla", kazao je glumac Branislav Lečić koji je za ulogu iz predstave dio nagradu Orlando, dok je glumac Radko Polič dodao kako je to bila predstava koja kao da je nagovještavala da će se nešto opasno dogoditi.

Prilog na kraju ukazuje na početak srpsko-crnogorske agresije na Dubrovnik i okolicu, pljačke, granatiranje povijesne baštine i ubijanje civila.