Riječ je o baštinskom projektu povodom 510 godina od rođenja Marina Držića Vidre (1508. – 1567.) i Europske godine kulturne baštine 2018.

Za ideju, dramaturgiju i režiju zaslužne su Mira Muhoberac i Vesna Muhoberac. 

Iz programske knjižice autorica: "Zahvaljujući dum Đuru Matijaševiću koji je u 18. stoljeću ispisao dijelove Džuha Krpete znamo za postojanje ove pastirsko-mitološke komedije prikazane 1554. godine na piru Rafa Gučetića i Anice pok. Benedikta Đurđevića. Ovu je parodiju izvodila glumačka družina nepoznata imena (još jedna buža), a u publici su bila vlastela. Neafirmiranoj glumačkoj skupini očito je pružila potporu glumačka družina Gardzarija u kojoj su bila vlastela skupa s  Rafom Gučetićem, ženikom, čini se i Nikola Vitov Gučetić, plemić, filozof, političar i polihistor, barem kao dječak. Družina je prema Držićevu pisanju bila zbunjena pred kritičarima, što je možda Vidrina ograda od mogućih kritika, kao u nekim drugim komedijama, a cijeli se tekst može shvatiti i kao predložak za glumačku improvizaciju, prema uzoru na renesansnu neučenu komediju (commedia dell arte), u kojemu glumci, u skladu sa svojim vještinama, dijelove realiziraju. Držić u svom tekstu koji je do nas došao fragmentarno (s bužama) navodi i da su gledatelji gađali glumce gnjilim narančama, sazrelima o pokladama, ali ne zna se je li to bilo zato što su bili razgaljeni ili bijesni još jedanput na Držića, što upućuje i na gledatelje, vrlo oštre kritičare, u Staroj Grčkoj. Možda je i Marin Držić, u maniri starogrčkih dramatičara, glumio ulogu poete, iako je bio svećenik. Govori i kako se pomoću sekreta, tajne može i slaba gluma učiniti dobrom, što je možda još jedna umjetnička odstupnica hrvatskoga dramatičara, redatelja.

Do nas došli segmenti teksta Džuho Krpeta vidljivo upućuju i na neke biblijske konotacije (bacanje biserja pred svinje), ali i mitološke elemente, pa se tako spominju Apolon, helikonski studenac, sirene, Pluton, Pan, Arkadija, nimfe, Jupiter. Zamjećujemo često antiteze, dvosmislenosti na različitim razinama govora, karakterizacije, situacija. Kako je Držićev hrvatski tekst teško precizno žanrovsko odrediti, jer u njemu postoje petrarkistički, antipetrarkistički i pastoralni elementi, isprepletanje fantastično-mitološkoga svijeta i realistične matrimonijalne razine, još nas se zanimljivijim učinilo ući u teksturu drame, ponovno pronaći tekst u škrinjama često spominjanima i u drugim Držićevim tekstovima i kazališno ga revitalizirati, škrinjama bokčilovskim, skupovskim, arkulinovskim.

U Držićevu je žanrovski raznovrsnu opusu položaj komedije Džuho Krpeta tajnovit, misteriozan, obavijen koprenom, obvijen velom tajne. To smo tajnovito velo pokušali razotkriti istražujući vremenski i prostorni kontekst događanju i pozicioniranja komedije."