„Pozdravio bih gradonačelnika. Mogu vrlo otvoreno kazati – nikad Dubrovnik nije imao boljeg gradonačelnika. Vičite 'pederu' koliko hoćete, ali nikad nije imao ljepšeg gradonačelnika,“ izjavio je Blažević nakon čega je kazao kako je trebao postati svećenik, ali kako do toga nije došlo jer mu se svidjela dumna.

„Moram ispričati nešto što dosad nisam ispričao. Nažalost sam imao obiteljsku tragediju, poginula su mi dva brata. Gledao sam majku koja je umirala od tuge, a tako sam bio vezan za nju. Htjela je da budem svećenik, gurnula me u isusovački samostan, predao sam se za svećenika. Sa 17 godina je trebalo dati prvu misu i dok me časna sestra oblačila, nešto se dogodilo,“ kazao je Blažević i izazvao pljesak i smijeh u dvorani.

„Dakle, majka umire od tuge, trebao sam postat svećenik, ali sam se posvađao s dragim Bogom. Uzeo mi je, ostavio je mene siromaha, posvađao sam se s Bogom, sve do utakmice s Ukrajinom. Znači, igramo s Ukrajinom, igra nam hoćemo li ići na Svjetsko prvenstvo ili nećemo. Pobijedimo 2:0 u Zagrebu, ali nema Ševčenka. On nas čeka u Kijevu. Znači, 2:0 je najgori rezultat na svijetu. Kad protivnik zabije gol, drugi sam pada. I utakmica je krenula, oni napadaju,  vidim da je vatra, vidim da se moram pomiriti s Bogom i zatražim ja njegovu pomoć. Ševčenko zabija gol, ali suci su kazali da nije gol! Pa sad vi meni recite da to nije Božja ruka! Moj Dalić, on se nikada nije posvađao s Bogom. I neka mi oprosti, ali nitko od mene ne zna bolje njegove kapacitete,“ izjavio je Blažević dodavši kako je Dalić u reprezentaciji stvorio obiteljsku atmosferu.

„Dalić je imao sve atribute za jednog velikog, modernog vođu. Ja sam bio drugačiji i ona je generacija takvog trebala, a ova generacija ovakvog; pedagoga koji radi na zajedništvu,“ izjavio je.