EKSKLUZIVNO Evo kako je tvrtka Konel, jedan od razloga Linićeve smjene, prije odlaska u stečaj prodavala vrijedne nekretnine

Autor: Maro Marušić Autori fotografija: Nel Pavletic/PIXSELL
Zbog aktualne situacije s bivšim ministrom Slavkom Linićem, ponavljamo ekskluzivno otkriće Dubrovačkog dnevnika

Bivši ministar financija Slavko Linić, danas je na izvanrednoj konferenciji za novinare kazao kako je jedan od razloga njegove smjene i cavtatska tvrtka Konel, kojoj su vlasnici bili obitelj Kralj, široj javnosti poznati iz afere Pet zvjezdica.

- Cavtatska tvrtka Konel čiji je vlasnik Antun Kralj, osoba koja je upletena u aferu Pet zvjezdica i druga kaznena djela i koja nije osuđena imala je velike dugove prema državi pa joj je na zemljište stavljena hipoteka. Anton Kralj htio je da to zemljište, čija je vrijednost velika,  kupe članovi njegove obitelji, među kojima je i osoba Dino Kralj. No kako je zemljište pod hipotekom, pa se ne može prodati dok se ne namiri dug, posredstvom Krešimira Milanovića kod Nade Čavlović Smiljanec, pokušao je hipoteku prebaciti na drugo zemljište koje nije imalo ni procjenu vrijednosti. No nadležna tijela Porezne uprave nisu na to pristala – rekao je Linić.

Stečajna upraviteljica Konela Ivanka Sušić kazala nam je da su najveći vjerovnici Konela banke i Porezna uprava. Zemljište koje su prema Linićevim riječima, htjeli ispetljati Konel i premijerov brat Krešimir Milanović skupa s bivšom ravnateljicom Porezne uprave Nadom Čavlović Smiljanec, nije jedina sumnjiva transakcija koja se događalo Konelu prije odlaska u stečaj.

Sve je još počelo s njihovim prostorima u šoping centru Mercante i njihovom upravnom zgradom u Kasarni pored Pošte.

Dolaskom ekonomske krize i znatnim smanjenjem građevinskih radova, kako u Dubrovniku, tako i u regiji, Konel sve više gomila dugova i upada u sve veće probleme. Na kraju firma, pritisnuta dugovima, mijenja vlasnika. Kraljevi svoju građevinsku tvrtku prodaju stanovitom slavonskom poduzetniku Davorinu Došliću. Prodaja se događa u kolovozu 2012. godine.

Došliću, u vrijeme preuzimanja Konela, nisu cvale ruže. U to vrijeme bio je vlasnik tvrtki Trend gradnja i Trend sustavi, no obje su ugašene iste godine kada je Došlić kupio Konel. Osim toga, u toj je godini slavonski poduzetnik imao porezni dug  od oko 870 tisuća kuna.

Cijena prodaje Konela Došliću nikad nije dospjela u medije, pa se ni danas ne zna za koliko ju je obitelj Kralj prodala. Također, ne zna se ni odakle Došliću novac za tu kupnju, ali i ono što je puno važnije – odakle mu motiv za kupnju građevinske tvrtke u vrijeme kada je gradnja nekretnina u velikom kolapsu?

Samo pola godine kasnije, točnije krajem siječnja 2013., Konel odlazi u klasični stečaj nakon odbijene predstečajne nagodbe. Stečajnu upraviteljicu Konela Ivanku Sušić pitali smo tko su najveći vjerovnici Konela.

-Najveći vjerovnici Konela su banke i Porezna uprava. Došlić je još uvijek vlasnik, točnije postat će vlasnik onog dijela Konela koji ostane kad se namire vjerovnici u stečaju. Ako mu išta ostane – naglasila je Sušić.

Tu dolazimo do ključnog problema. Došlić preuzima Konel od Kraljeva i prije otvaranja stečaja, kreće u prodaju poslovnih prostora u Mercanteu, ali i svojoj matičnoj zgradi odmah pored Pošte u Kasarni. Međutim, te prostore ne prodava svojim dužnicima, odnosno vjerovnicima, nego zagrebačkoj tvrtki Miroteks. Također, dio zgrade Konela u Kasarni prodan je tvrtki Pervanovo, vlasnika Darka Pervana koji u Dubrovniku ima hotel Kazbek. Ivanka Sušić nam je kazala da Pervanovo i Miroteks nisu vjerovnici Konela.

Pogotovo je zanimljiva tvrtka Miroteks d.o.o. iz Zagreba koja je pokupovala pregršt toga od Konela. Naime, 7. rujna 2012., samo mjesec dana od preuzimanja Konela od strane Došlića, Konel i Miroteks sklapaju ugovor o kupoprodaji nekretnina u Mercanteu koji su bili u vlasništvu Konela.

Miroteks od Konela kupuje u Mercanteu poslovni prostor u suterenu veličine 32 kvadrata, poslovni prostor na drugom katu veličine 70 kvadrata, još jedan poslovni prostor na drugom katu veličine 138 kvadrata, četiri skladišna prostora u podrumu veličine 23, 61, 25 i 72 kvadrata, te 28 parkirališnih mjesta za 1,5 milijuna eura, odnosno 3000 eura za metar kvadratni poslovnog prostora, i 1500 eura za metar kvadratni skladišta i parkirališnog mjesta.

No kupoprodaje Miroteksa i Konela tu ne staju. Miroteks i Konela sklapaju novi kupoprodajni ugovor koji je potpisan istog datuma kao i onaj u vezi Mercantea – 7. rujna 2012.

Miroteks kupuje od Konela u njegovoj zgradi u Kasarni poslovni prostor na trećem katu zgrade veličine 166 kvadrata, te tri parking mjesta za nešto više od 500 tisuća eura. Na te nekretnine upisane su hipoteke od strana banaka, ali Miroteksu taj teret očito ne smeta.

Zanimljiva je ta tvrtka Miroteks. Kao direktorica vodi se Jadranka Štefek, a glavna djelatnost im je gradnja stambenih i nestambenih zgrada. Tvrtka je 2012., znači u vrijeme kupoprodajnih ugovora s Konelom, imala samo jednu osobu zaposlenu. Godinu prije, znači 2011., ali i 2010., u Miroteksu, prema sudskom registru, nije radio nitko, odnosno nije bilo zaposlenih.

Nadalje, Miroteks je u 2012., kada su se kupovali Konelovi prostori, imao ukupne prihode u visini od 313 tisuća kuna, i ukupne rashode u visini 305 tisuća kuna, što znači da je u godini kada je kupio Konelove prostore, ostvario dobit od svega 8300 kuna,a dobit nakon oporezivanja iznosila je malih 4700 kuna.

Zanimljivo, direktorica Miroteksa Jadranka Štefek povezana je s jednom dubrovačkom firmom. Riječ je o tvrtki Euro beton koja ima sjedište upravo u Mercanteu. Firma je osnovana 2012. godine, u vrijeme preuzimanja poslovnih prostora od Konela, a danas, samo dvije godine nakon osnivanja, nalazi se u predstečajnoj nagodbi s blokiranim računom.

Postavlja se pitanje odakle tvrtki Miroteks 2 milijuna eura koja mogu stvoriti u jednom danu i bez problema kupiti dobar dio carstva Konela? Zbog čega je Konel Miroteksu prodavao imovinu četiri mjeseca prije odlaska u stečaj? Je li možda da na taj način zaobiđe vjerovnike, i među ostalim, zezne i Poreznu upravu, slično kao što je, prema riječima Linića, planirala obitelj Kralj u suradnji s bratom od Milanovića? Je li Došlić u dosluhu s tvrtkom Miroteks prodao prostore? Je li cijela akcija bila planirana, možda i od strane Kraljeva kako bi se izvukla imovina da ne pripadne vjerovnicima? Jesu li posao zajednički u dogovoru odradili Kraljevi, Miroteks i Došlić?

Sve su to pitanja na koja nema odgovora. No dok se banke i država tek moraju namiriti imovinom Konela iz stečajne mase, tvrtka Miroteks sa samo jednim zaposlenikom i malom dobiti, bez problema je iskešala više od 2 milijuna eura za kupnju vrijednih nekretnina, samo nekoliko mjeseci prije odlaska Konela u stečaj.

Je li Miroteks novac uopće isplatio ili je samo postao fiktivni vlasnik? Ne bi nas to čudilo s obzirom na najnovije izjave bivšem ministra Slavka Linića.

Porezna uprava još uvijek nije dobila novac od Konela koji joj cavtatska firma duguje.