Boravak Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Dubrovniku

Autor: dubrovackidnevnik.hr
Dubrovnik, biser Hrvatske, sagrađen na temeljima slobode i jednakosti, oduvijek je intrigirao cijeli svijet, a ponajviše njegov puk. Međutim, s godinama se nešto dogodilo, nestao je onaj žar kada se priča o našem Gradu. Dobiva se dojam kako su se domaći ljudi zasitili njegove ljepote, njegovih čari.

Ljeti kada dubrovačke ulice vrve turistima iz svakog kutka svijeta, često se mogu čuti komentari kao: „Ma pogledaj ga. Slikava svaki kamen. Što im je tu zanimljivo?“

O ima tu itekako zanimljivosti, jer svaki taj kamen utkan u Dubrovnik nosi i posebnu priču. Svaki taj kamen ima svoju priču koja na kraju sačinjava jedinstvenu dubrovačku povijest, ali i kulturu, na koju je dubrovački puk stoljećima bio ponosan.

Daleko u povijest seže i priča o slavnim osobama koje su posjetile Dubrovnik od Richarda Lavljeg Srca, Wallise Simpson i princa Edwarda, Elizabethe Taylor i Richarda Burtona, Micheala Douglasa i Catharine Zete Jones, Goldie Hawn i Kurta Russella, Richarda Gerea i Nicka Noltea, Tom Cruisea, do okrunjenih glava, proslavljenih sportaša, glazbenih virtuoza.
Na uglačanim kamenim pločama Straduna svakog ljeta ogledaju se svjetske slavne osobe. Dubrovnik je ugostio oskarovca Kevina Spaceya i kralja mode Valentina. Viđen je i norveški kraljevski par, kralj Harald V. i kraljica Sonja koji jahtom obilaze akvatorij južnog Jadrana. Uz goste festivala komorne glazbe Julian Rachlin&friends, bili su i najslavniji agent 007 Roger Moore i stari prijatelj Dubrovnika John Malkovich. Ovakvo nabrajanje seže u nedogled.

Međutim, treba istaknuti neke događaje koji su od velike važnosti bili za Dubrovnik, a danas su gotovo zaboravljeni. Jedan od takvih zasigurno je i posjet Ivana Kukuljevića-Sakcinskog.

Ivan Kukuljević Sakcinski (1816.- 1889.), poznati povjesničar, književnik i političar boravio je u Dubrovniku od 13. listopada do 4. studenog 1856. godine. Govoreći o tom boravku, on ga je, kako je istaknuo, uvrstio „među najljepše časove svega mi života“.

Početkom rujna 1856. krenuo je iz Zagreba prema Dubrovniku. Putovao je preko Karlovca do Senja, a zatim obalom do Splita gdje se ukrcao na parobrod »Istria«, koji je plovio za Dubrovnik.
Uvečer, oko 21 sat, parobrod je pristao u gruškoj luci. „Kad se iskrcasmo odvedoše me fakini noseći predamnom robu najprije na doganu, od dogane opet drugi do najmljene karuce, a pri ovoj preuzeše opet treći robu, da je smjeste na kočiju. Svaki put moradoh s nova platiti dosadnu čeljad i prepirati se s njom poradi dara“.
Po prispjeću na Pile, Kukuljević se, vidjevši kip sv. Vlaha iznad gradskih vrata od Pila, naklonio prema tom kipu. Dubrovčani, koji su se tu našli pored kočije kojom je Kukuljević doputovao iz Gruža, htjeli su saznati „tko je taj stranac, što se klanja svetomu Vlahu?“ Kukuljević je čuo kako su ti domaći ljudi, koji su ga neupadno promatrali, međusobno šaputali: „Naš je“.

Dvojica Dubrovčana, suputnika s parobroda „Istria“, koji su istodobno stigli na Pile kad i Kukuljević, odveli su potom Kukuljevića u „gostionu k Pelegrinu“, u kojoj je, „njihovim nastojanjem“, dobio „dobru sobu, iz koje morade njeki nepoznati mladić izaći“. O tom ukonačenju, Kukuljević je zapisao: „Prvo što mi u oči pade bijahu sobna vrata bez brave i ključa. Dozvav gazdaricu i upitavši ju: Čim ću zatvoriti vrata?“

„Gospodaru! Ne treba vam toga“, odgovori mi ona, „Vi ste u Dubrovniku, a tu se nekrade i neotimlje“. I doista nečuvena je stvar, u Dubrovniku, da bi koji putnik bio okraden.

Zahvaljujemo se gospodinu Lukši Lucianoviću na ustupljenom materijalu.

Iz povijest dubrovačkog turizma

 

Popularni Članci