Robert Vrenko (16) bolovao je od Hodgkinove bolesti. Previjao se od bolova, a liječnica mu je, kaže majka, na Odjelu dječje hematologije rekla da mu nije ništa te su mu dali placebo (tzv. lažni lijek bez aktivne tvari) na kojem je bila naljepnica pravog lijeka, a sve kako bi dokazali da izmišlja bol, donosi Index.hr.

"Kemoterapiju je počeo primati tek 9. ožujka u Splitu, gdje su nam doktori davali jako šture informacije i samo ponavljali da sve ide po protokolu. Budući da radim u Švedskoj, pitala sam liječnike da ga prebacim tamo na liječenje. Doktorica je rekla da imaju istu kemoterapiju i u Švedskoj i u Hrvatskoj, tako da smo nastavili liječenje u Splitu jer tu su mu rodbina i prijatelji. Na Odjelu dječje hematologije po danu može biti jedan roditelj, na cijelom Odjelu nema WC-a za odrasle i samo jedan za djecu. Toliko je mali da se vani sve čuje kad neko dijete povraća. Uvjeti su jako loši, bolnica je kao iz komunističkog doba, u sobi nije bilo stolica pa je jedan tata kupio. U sobi nije bilo tuša ni kupaonice, već sam ga tuširala u jednoj prostoriji u kojoj je samo tuš i tamo sestre inače puše. Tamo sam kupala Robija. U toj bolnici iza 14 h nema nijednog liječnika, a vikendom je samo jedan doktor na cijelom dječjem odjelu za sve dječje bolesti", rekla je za Index majka dječaka.

"Samo su govorili da sve ide po protokolu i da je sve u redu. Poslije prve kemoterapije je išao doma 10 dana i onda se vratio. Dan prije posljednjeg dana 2. ciklusa kemoterapije počeo se previjati od bolova, cijeli dan je govorio da ga sve boli i probada. Odveden je na Hitnu gdje su mu rekli da je to normalno za njegovu bolest i dobio je Brufen za bolove. Drugi dan nas je probudio u 5 ujutro, nije mogao sam na WC i opet smo zvali Hitnu koja je došla i odvela ga na Odjel hematologije. Čekali smo 3 sata liječnicu da ga pregleda, sve dok tata nije poludio pa je došla. U međuvremenu su došle sestre i počele mu davati kemoterapiju bez da su doktorice vidjele što ga boli", ispričala je Ana Oreb.

Navodi kako su nakon toga, budući da je i dalje trpio jake bolove, više puta zvali liječnice pa su mu opet dali Brufen i Paracetamol te ga poslali na snimanje pluća. No kako nije bio u stanju otići do prostorije za snimanje, oni su s aparatom došli u sobu gdje je on ležao.

Prolazilo je vrijeme, a stanje se pogoršavalo, priča majka, koja tvrdi kako su liječnici dječaku zapravo davali placebo i tvrdili da bolove izmišlja.

"Robi mi je zadnji put kad smo razgovarali rekao: 'Mama, bojim se radi tromba', ja sam mu rekla da ga puno volim. Nakon 2 h su nas zvali i rekli da nije tromb, već da mu jetra otkazuje. Pitala sam što sad pa su rekli da se radi njegove bolesti ne može raditi transplantacija i da se možemo samo nadati da će mu se tijelo samo izboriti. Otišli smo doma i u 1 iza ponoći su nas zvali da je umro. Da smo samo znali za taj pametni lijek, da smo dobivali više informacija od liječnika, nama su sestre više govorile od liječnica, od kojih jedna, recimo, nikad nije ni ušla u Robijevu sobu", kazala je majka.

Kaže kako je na kraju njegove nalaze odnijela nezavisnom sudskom vještaku u Beograd koji je procijenio da je Robi imao tešku bolest, Hodgkinov limfom, 3. stadij, no da nije umro od bolesti. Detalje pročitajte ovdje.