ANKETA CRKVE Svećenika iz Mokošice zanima odakle ste, zašto ste emigrirali ovdje i kakvu nekretninu imate

Autor: Vedran Salvia
Mokošku Župu Presvetog spasitelja u Mokošici zanimaju podaci o njezinim vjernicima, koji se tiče dobi, spola, ali i mjesta podrijetla, što je uvrijedilo neke od vjernika pa su se odlučili obratiti redakciji Dubrovačkog dnevnika. 

Dubrovački dnevnik kontaktirao je župnika Župe Presvetog spasitelja don Ivice Pervana o ovoj anketi, odnosno o potrebi za istraživanje podrijetla vjernika.

DON PERVAN: SAMO IZRAĐUJEMO MONOGRAFIJU

- Ne mogu vam govoriti o previše detalja, anketa je u tijeku. Mogu reći da se radi tu o potrebama članka za župnu monografiju. - rekao je don Ivica Pervana.

Čitatelji koji su se obratili redakciji, koji također nisu upoznati s razlozima istraživanja, upozorili su kako bi se u navedenom slučaju moglo raditi o brojanju krvnih zrnaca, no don Pervan je to opovrgnuo. .

- To uopće nije u tom smislu. Nije to cilj... Mi samo izrađujemo župnu monografiju, anketa još nije obrađena i to je sve što mogu reći. - kratko je objasnio.

O NAČELU BOŽJE PORUKE

Vrijedi spomenuti kako je svakako pohvalno da Župa Presvetog spasitelja izrađuje monografiju s kojom će na jednom mjestu grupirati svoje aktivnosti, svoju povijest i nauku svojeg vjerovanja. Uvijek je uostalom lijepo kad povijest, ali i sadašnjost, općenito misao o poslanju, završe u knjizi. Onda ona postaje uokvirena i za neke druge naraštaje.

Ali, s druge strane, opravdana je i bojazan vjernika kako svako grupiranje i svrstavanje u statistički red ima neku svoju poruku, koja ponekad graniči s onim zlokopnim pupoljcima iz bašte "cvjetova zla", prije svega uz narativ tako učestao na ovim područjim kako došljak ne može biti ravan autohtonom stanovništvu.

A ljudi su u Mokošicu, to danas najveće dubrovačko naselje dolazili iz svih krajeva kako Hrvatske, pa tako i susjedstva. Naravno da tu ima Hercegovaca - koji se (pre)često moraju nositi sa ksenofobijom, o čemu se nedovoljno govori u društvu jer je poželjno eto "zezati Hercegovca", ali ima tu i muslimana, Srba ili Crnogoraca koji su iz nekih svoj razloga promijenili vjeru. Ma uostalom, nepovjerenje prema drugom i drugačijem ne iskazuje se samo prema drugoj naciji, očitava se ono i prema Konavljanima ili Primorcima, svima onima koji su u prigradsku Mokošicu došli započeti neki novi život, gradski život, što im je nekoć bio poznat samo kao snop mnoštva svjetala preko mora ili brda, svejedno.

Danas, kad oni u ime vjere, za potrebe Župe, moraju odgovarati na pitanja o imenu i prezimenu, zanimanju ili mjestu odakle su došli u Mokošicu, ali i kakvu imaju nekretninu - jasno da ih to može smetati. I to s punim pravom. Zar bogoslužje ne može biti samo u mističnome? Dakle, u odlasku na misu, bez ikakvih monada ove ili one vrste, pa eto i onih administrativnih poput ispunjavanja nekakve ankete?

Stoga, ako bi se pošlo od načela Božje poruke (ma koliko god da ona bila imaginarna) da su pred njim, Svevišnjim, svi isti pod kapom nebeskom, onda Crkva u Mokošici ne krši jedno načelo, nego sva ona koliko ih je s visine propisano.

Inicijativa don Ivice Pervana o monografiji svakako je pozitivna, ali što se ima od saznanja boje, smjese, prozirnosti i postojanosti krvnih zrnaca? Nažalost, hrvatski specijalitet je znati tko je tko, kako bi mu se odredila valjda kvadratura njegova ponašanja, u što je svjesno ili nesvjesno zagrabila tako i Župa Presvetog spasitelja.

Ako mjerenje hrvatsva i nije inicijativa mokoške Crkve, gorak okus onima koji su došli iz manje omiljenih geografskih širina ostaje. I ne čudi što su izritirani. Jer iskonsko hrvatstvo ne bi trebala biti mjera za važnost i značenje. Razara to društvo, odvraća ga od 21. stoljeća u koji je već poodavno suvremeni svijet uplovio.

 

Popularni Članci