Aktualizirajući temu koju su izabrali kršćani Indonezije na međusobne odnose dvaju naroda i dviju Crkava okupljenih na ekumenskoj molitvi u Dubrovniku, a polazeći od toga da „ni naša društva nisu lišena korupcije, kao i podjela koje su se stvarale, te se nastavljaju stvarati među našim vjerskim i nacionalnim zajednicama“, dubrovački biskup je priznao kako ga je ova tema u početku prestrašila. „Riječ pravda, koja se nalazi u središtu našeg večerašnjeg promišljanja učinila mi se poput Pandorine kutije. Otvorim li ju, te počnem li o njoj razmišljati u svjetlu međusobnih odnosa naših Crkava i naroda, postoji realna opasnost da više doprinesem našem međusobno razilaženju, negoli približavanju. Poznato vam je to, zar ne?“, kazao je i nastavio: „Međutim, dok nam se u isto vrijeme s jedne strane riječ pravda može, u prvi mah, učiniti poput Pandorine kutije, s druge strane upravo u njoj se krije odgovor na sve naše poteškoće i probleme“.

Istaknuo je zatim kakva je to pravda kojoj se treba težiti u međusobnim odnosima: „Pravda, kojoj nas autor Knjige ponovljenog zakona poziva da težimo, nije naša ljudska pravda koja pokušava, često puta poput djece koja se svađaju, dokučiti tko je prije započeo, zadovoljavajući se pritom međusobnim odmazdama i kaznama. Nije to ni ona starozavjetna pravda, koja se često znala pretvoriti u legalizam koji je insistirao na pukom pridržavanju Zakona, dijeleći ljude u dvije suprotstavljene grupe, pravedne koji su u tome uspjeli ili su mislili da su uspjeli i grešnike koji u tome nisu uspjeli ili se držalo da nisu uspjeli. Ne, nije to takva pravda. To je drugačija pravda, pravda kojoj je ime i prezime Isus Krist i to raspeti i uskrsli, koji je u središte svoga života stavio pravdu koja se ne poziva na osvetu nego na milosrđe, pravdu kojoj konačni cilj i smisao nije odmazda nego pomirenje.“

Izvor: Dubrovačka Biskupija