Afera Dubrovačka banka jedna je od najvećih afera u Hrvatskoj od 1990. godien do danas, a posljedice kriminalnih djela tada su koštale hrvatske porezne obveznike milijarde kuna. No, o toj temi mogla bi se knjiga objaviti, ali rijetki su tada, dok je afera bila aktualna, javno ukazivali na neviđene kriminalne radnje.

STO TISUĆA KUNA ZA PSIHIČKU BOL

Jedan od takvih je tjednik Feral Tribune kojega je Vinko Brnadić tužio zbog napisao naslovljenog "Dubrovačka banda d.d." što je uredničkom dosjetkom asociralo na kriminal u banci. Naime, tada je Brnadića zasmetalo, osim naslova, što ga se nazvalo političkim suflerom direktora banke Nevena Barača te je tražio objavljivanje ispravka i sto tisuća kuna za pretrpljene psihičke bolove zbog povrede dostojanstva, ugleda i časti. Brnadić je pokušao pred Općinskim sudom dokazati da istupa kao građanin, a ne kao predsjednik Nadzornog odbora banke koji je nota bene bio postavljen prema jasnoj političkoj liniji budući da je bio šef županijskog HDZ-a.

Napis je objavljen u Feralu u kolovozu 1996. godine, a tužba Brnadića odnosila se na dio gdje se navodi, među ostalim: „Obuljena je naime, trebalo diskvalificirati i politički odstraniti kako bi ga se onemogućilo u suprotstavljanju planiranoj rasprodaji Grada. Time bi Dubrovačkoj banci, njenom direktoru Nevenu Baraču i njegovom političkom sufleru, donedavnom šefu županijskog HDZ-a, Vinku Brnadiću, bila širom otvorena vrata za preuzimanje Dubrovnika, odnosno većeg dijela njegove najvrjednije turističke privrede".

Sudac Općinskog suda u Dubrovniku Zoran Nikolić donio je odluku kako smatra da Brnadiću u ovom slučaju nije mogla biti povrijeđena čast i ugled jer je bio javna osoba, predsjednik Nadzornog odbora Dubrovačke banke i predsjednik Skupštine Županije Dubrovačko-neretvanske i dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza. U presudi se navodi kako je imenovanje u Nadzornom odboru banke politička funkcija, a dodaje se kako je sam naslov "Dubrovačka banda d.d." u duhu tjednika Feral Tribune te predstavlja sarkastičnu metaforu.

"Naslov odvlači svu pozornost čitatelja sa samog članka i ozbiljnih tema u njemu, a sve je to postignuto premetanjem jednog jedinog slova. Stoga taj naslov funkcionira sam za sebe i ima jednak učinak i na potpuno praznom papiru. U naslovu Dubrovčani se smiju sami sebi, a kad vam zabrane da se smijete sami sebi nameće se pitanje: A kome se još uopće smijemo smijati, ako ne smijemo sebi?“. Ukratko, naslov predstavlja vrhunac novinarskog umijeća, a umjetnost ne smije nitko cenzurirati, pa ni sud“, navodi tada u oslobađajućoj presudi za Feral Tribune sudac Općinskog suda u Dubrovniku Zoran Nikolić.

'BIO JE TO UVOD ZA SVE ŠTO ĆE SE KASNIJE DOGODITI S DUBROVAČKOM BANKOM'

Danas, 22 godine nakon što je tako odlučio, Zoran Nikolić smatra kako je to bila velika stvar posebno gledajući kontekst vremena.

- Vladao je veliki pritisak, ali nije bio direktan. Nitko mi nije mogao doći i reći ‘slušaj, presudi ovako ili onako’. Malo tko bi se usudio tako nešto napraviti, ali postojala je atmosfera koja je ukazivala na to. Bilo je to vrijeme kada je Tuđman bio već bolestan, baš se vraćao s puta iz Amerike i malo iza toga je uslijedio onaj njegov govor o crvenim, žutim vragovima – prisjeća se Nikolić te navodi kako je presuda posebno značajna u kontekstu stvari oko Dubrovačke banke koje su se kasnije dogodile.

- Bio je to uvod koji ja nisam u tom trenutku, kada sam donosio odluku, mogao znati, a odnosi se na to da će Dubrovačka banka propasti. Načelno sam donio odluku o pravu da se novinar može izražavati kroz satiru. Igra riječi bila je vrlo duhovita, ali sadržaj unutar teksta ozbiljan jer je analizirao situaciju u banci što se na kraju pokazalo točnim – kazao je Nikolić dodavši kako je kasnije banka bačena na koljena kroz stečaj.

- Dubrovačka banka je prije propasti dobila nagradu kao treća najbolja mala banka, a nakon par mjeseci je pošla u stečaj tako što je HNB promijenila odluku o visini obvezne rezerve. To vam je kao da imate minus na tekućem računu od 20 tisuća kuna i kada potrošite 19 tisuća kuna vas kasno obavijeste da vam je minus od sad deset tisuća što znači da ste automatski 'u crvenom'. Tako su banci povećali obveznu rezervu i po sili zakona je uveli u stečaj. Nakon toga kreće sve što je bilo: od ortaka, SOA-e, nedopuštenog prisluškivanja i ostalog - govori sudac Nikolić.

SLOBODA MIŠLJENJA ZAJAMČENA USTAVOM

Sudac Županijskog suda u Dubrovniku, kao drugostupanjskog suda, Eugen Missoni također donosi oslobađajuću presudu za Feral Tribune te tako odbija žalbu Vinka Brnadića. Missoni u obrazloženju navodi kako je prvostupanjski sud ispravno ocijenio svezi naslova "Dubrovačka banda d.d." te da je dozvoljena sarkastična stilska figura s elementima hiperbole.

"Ustavom je zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja misli. Prema tome ona je vodeća ideja i osnovno načelo naših pozitivnih propisa što reguliraju oblast javnog priopćavanja i to se ne smije izgubiti iz vida. Ne treba objašnjavati koliko bi to predstavljalo krajnje štetno reduciranje slobode javnog izražavanja kritičke misli, poglavito one u službi etičke demokratske prevencije", navodi sudac Eugen Missoni u presudi iz svibnja 1997. godine.

Iako su Općinski i Županijski sud oslobodili Feral Tribune od tužbe u slučaju napisa o Dubrovačkoj banci, Vinko Brnadić ipak nije stao pa je uložio reviziju na presude koje su bile ukinute te je drugi sudac, u novom postupku, presudio u njegovu korist tako da je Feral na kraju platio naknadu štete.

U aferi Dubrovačka banka ovaj Feralov napis bio je samo mali doprinos koji je prokazao korupciju koja je kasnije bila jasno vidljiva. No, očito u mračno doba tuđmanizma bilo je normalno donijeti takvu presudu što je privilegiralo budući kriminal, pljačku i nepovjerenje u pravosuđe, a Feral Tribune dovelo do propasti. Provokativnim naslovnicama, satiričkim sadržajem i kritičnim pristupom, upravo oni, devedesetih su dotaknuli brojne trule točke društvenog sustava zaradivši tako hrpu tužbi od kojih su se najviše isticale one za duševne boli. Glavni urednik Viktor Ivančić u dokumentarcu koji je emitirala Federalna televizija o tom satiričko-političkom časopisu kazao je kako su im brojni sudski procesi stvarali ogroman pritisak i stres, a imali su ih na stotine čije iznose tužbi u jednom trenutku više uopće nisu znali.

'SLOBODA MORA BITI ARGUMENTIRANA'

Sudac Općinskog suda u Dubrovnik Zoran Nikolić smatra kako je konačna presuda u slučaju Vinko Brnadić-Feral Tribune bila potpuno pogrešna.

- Tjednik je ugašen jer su stalno vodili sudske sporove i plaćali naknade, ali i nakon rata pao je interes za teške teme pa su ljudi manje čitali - kazao je Nikolić koji je mišljenja kako je problem u današnje vrijeme, koji se u novinarstvu nedovoljno ističe, pitanje uvrede i klevete u kaznenome zakonodavstvu.

- U slučaju klevete to nije problematično jer definira širenje glasina uvredljivog karaktera, ali kod uvrede je problematično jer u praksi se može odgovarati za nešto što je istinito, ali za nekog uvredljivo. Mislim da je to nedopustivo i neustavno, jer ako netko govori istinu, bez obzira koliko ona nekog drugog boli, ne može za to kazneno odgovarati. To je naprimjer kao da Sanaderu kažete da je lopov, a presuđeno je protiv njega, i za to možete odgovarati - govori Nikolić te dodaje kako s druge strane mora postojati odgovornost.

- Novinarski posao je sličan sudačkom. Kada pišete neki članak ili kada ja donosim odluku, osnovno je pravilo da morate čuti obje strane nakon čega novinari razumskom analizom dolaze do sadržaja svoga članka kao što ja dolazim do svoje presude. Novinari trebaju savjesno postupati, a onda iz tog postupanja može nastati bilo što, ali opet na način koji treba biti kulturan, osim ako se ne radi o nekim posebnim formama gdje se dopušta pretjerivanje poput satire. Slobodu treba dopustiti, ali ona mora biti argumentirana - zaključio je za Dubrovački dnevnik sudac Općinskog suda u Dubrovniku Zoran Nikolić koji je devedesetih presudio da umjetnost ne smije nitko cenzurirati, pa ni sud.