Tikvica je završio srednju medicinsku školu, a kruh je zarađivao u ugostiteljstvu, napominje, "kao većina njegovih medicinskih kolega".

- Po završetku škole zaposlio sam se u pizzeriji "Mamma mia" i tamo proveo pet lijepih godina gdje sam naučio spravljati pizze što i sad radim u Dublinu. U svojih 14 godina radnog staža u Dubrovniku prošao sam jako puno pizzerija nakon Mamma mie, te se čak i okušao i kao vlasnik. Dvije godine sam bio suvlasnik Vita belle, ali 'ubili bi me svim porezim i nametima naše države te mi nije ostajalo dovoljno da bi se isplatilo za količinu stresa kojem sam bio izložen. - rekao je Goran.

Ističe kako je nakon "tog pokušaja za boljim životom odradio u Dubrovniku još godinu dana i odlučio se zaputiti na najveći hrvatski otok zvan Irska".

- U Dubrovniku ako si samostalan i ne želiš živjeti na grbači roditelja moraš prvenstveno puno novca izdvojiti za stan. Za početak vam treba oko tri tisuće kuna za stan pa recimo i tisuću kuna za režije. Ispod sedam tisuća kuna ne možete preživjeti. Ali za razliku od većine Hrvata u Irskoj ja nisam došao radi novca već zbog boljeg života i više slobodnog vremena. - naveo je Tikvica, objasnivši kako se teško bilo odlučiti za odlazak.

- Bilo me je malo strah jer sam znao da se praktički počinje od nule. Sad će godina dana da sam ovdje i niti u jednom trenutku nisam požalio što sam otišao. - kaže.

- Našao sam posao pet dana nakon dolaska u dosta popularnoj pizzeriji, koja ima sedam objekata u Dublinu. U roku od šest mjeseci sam dobio prvo povećanje plaće plus bonus od 500 eura za vjernost firmi, a nakon deset mjeseci postao sam zamjenik šefa kuhinje. Jednostavno, čovjek se ovdje osjeća cijenjen za svoj rad. Automatski onda nije teško raditi u takvim uvjetima. - kazao je Tikvica.

Ističe što je najveća razlika.

- Ovdje ne radim preko 45 sati tjedno i svaki blagdan sam duplo bolje plaćen ako radim. Napokon imam vremena za prijatelje i obitelj. Istina, život u Dublinu je ubrzan kao u svakom velegradu, nekad imaš osjećaj da vrijeme jako brzo leti, ali navikneš se na to. No, razlika je i što su ljudi ovdje pozitivni i vedri. - govori.

- Nisu opterećeni kao ljudi u Hrvatskoj. Jednostavno, to je totalno drugačiji mentalitet. To je narod koji je godinama bio ugnjetavan od strane Engleza, a nikad nećeš čuti ružnu riječ na Engleze. Oni žive u sadašnjosti gledaju samo budućnost i stvarno sam se odmorio od naših tema o ustašama i partizanima i vječitom vraćanju u prošlost. - objasnio je Tikvica. 

Dodaje kako u Irskoj, dakako, "novac ne raste na drvetu".

- Ako mislite to onda se varate. Ovdje se isto nekad naporno radi, ali na kraju se stvarno isplati. - istaknuo je.

- Ako se namjeravate preseliti ovdje, za početak ipak ne bih preporučio Dublin već Cork, Kilkenny ili Limerick jer je stan u Dublinu teško naći. Ja sam imao sreće i pomoć prijatelja koji tu živi četiri godini. No, posao je lako naći za svakoga pa i za one kojima engleski nije baš dobar. - rekao je.

Odgovorio je na pitanje misli li se vraćati u kontekstu života u Hrvatskoj.

- Ne, stvarno se ne mislim vraćati jer ovdje se čovjek osjeća, sretno i zadovoljno. Ovdje sam dobio sina i sigurno mu mogu pružiti život kakav nikad ne bih imao u Hrvatskoj. Nekad ti fale obitelj i prijatelji, ali zbog saznanja da svako ljeto mogu doći na odmor lakše mi pada odvojenost. - zaključio je Goran Tikvica.