Potpisali ortački ugovor da oštete banku, domognu se prostora u robnoj kući Srđ, odvjetnik priznao?

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Goran Mratinović
Dubrovački dnevnik u posjedu je presude koja baca novo svjetlo na stare prijepore oko načina kojim se raspolagalo imovinom bivše Dubrovkinje. Ovoga puta radi se o dioničkom društvu koje je bilo u sastavu Dubrovkinje, društvu Robne kuće Dubrovnik d.d. 

Akteri ove priče su  poznati dubrovački poduzetnici za koje će neki reći kako se radi o tajkunima i prvostupanjska presuda od 2. veljače u sporu kojega je jedan podnio protiv drugoga. S jedne strane u ulozi tužitelja je 53-godišnji Mato Lonac, prokurist građevinske tvrtke Trnčina d.o.o. i umirovljenik s vojnom mirovinom te s druge strane u ulozi tuženika Ivan Dadić, vlasnik nekadašnjeg ugostiteljskog objekta Maestoso koji je djelovao u prostoru Robne kuće Srđ. 

Predmet spora su poslovni prostori u Robnoj kući Srđ, jedan na četvrtom katu površine 207 kvadratnih metara te drugi u istoj zgradi u prizemlju od 26 kvadrata.

Fiktivni ugovor

Tužiteljeva i tuženikova sudska priča seže u 2010. godinu kada su sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji. Kada je navedeni ugovor postao sporan došlo je do sudske tužbe gdje je tužitelj Lonac pokušavao dokazati kako je Ugovor legalan dokument poslovne suradnje, dok je tuženik u sudskom procesu tvrdio kako se radi o zelenaškom ugovoru te da je sporni ugovor bio fiktivan.

Tuženi Dadić je u svom iskazu objasnio svoju stranu priče. Dadić je tako između ostaloga na Općinskom sudu u Dubrovniku rekao kako je 2010. Dubrovačka banka zatražila naknadu po osnovi kredita u iznosu od milijun i 170 tisuća kuna, a Porezna uprava pokrenula ovrhu po dva osnova i to tražbina od 640 tisuća i 27 tisuća kuna, a u lipnju te godine Grad je stavio ovrhu radi naplate svoje novčane tražbine. U takvim okolnostima je nastao ugovor 2010. kojeg je sastavio tada njegov odvjetnik Đani Dedović kojeg je sam ovlastio da pregovara s bankom radi prolongiranja otplate duga. Sastanak u banci održan je 24. kolovoza 2010. i dogovorena je odgoda plaćanja od tri mjeseca, a u protivnom bi se otkazao Ugovor o kreditu. Kako nije bilo moguće to platiti napravljen je ovaj fiktivni ugovor kod Đanija Dedovića da bi se spasio barem jedan poslovni prostor.

Njegov iskaz podržava i njegov tadašnji odvjetnik Đani Dedović. Na ročištu u lipnju 2014. Đani Dedović u svojstvu svjedoka potvrđuje kako je kao odvjetnik sastavio  navedeni ugovor i da se radilo o tome da se banka makne kao vjerovnik i naplati što manje, a ono što ostane ugovorne strane podjele na pola i da i da to tako stoji u samom ugovoru koji je on sačinio.

S druge strane Lonac tvrdi da je kod Dadića radio iako je bio u vojnoj mirovini, ali je pobliže objasnio svoju ulogu u partnerstvu s njim.

Pred sudom je tužitelj Mato Lonac izjavio da je on vodio pregovore oko kupnje nekretnina s Marinkom Filipovićem, tadašnjim predsjednikom DAB-a te da je on sam kreirao cijenu i druge elemente ugovora o kupnji te nastavio pregovore kasnije s Brunom Stupinom. On je tada bio direktor Robne kuće Srđ d.d. u stečaju) i na istu temu razgovore su vodili u Restoranu Maestoso na Pločama. Čak se sjeća da je tamo radio i da je skupa s Dadićem kupovao vozila te je posebno napomenuo tuženiku kako je on njemu donio 35 tisuća EUR za plaćanje poreza, kako je rekao, to se dogodilo ispod mosta na Ilijinoj glavici. Sjeća se da mu je novac dao u veljači 2005. godine jer su bili u problemima. Na pitanje svog punomoćnika tužitelj je odgovorio kako su od sredstva firme na lizing kupili dva osobna vozila marke Mercedes iz 2002. godine u Auto kući Vrdoljak u Splitu i to svakom po jedno, pa je on zajedno sa Ivanom Dadićem otišao u Split po njih.

Stvari su došle do suda kada je Mato Lonac saznao da je Dadić već prodao prostore bez njega

Kasnije su 'za nula kuna' vozilo prebacili na njegovu suprugu, a sam Dadić je Sudu to objasnio tako da je  Mato Lonac u poslovnim prostorima radio do 2006. i to da bi u jutarnjim satima složio robu u restoranu i on bi mu platio 2 tisuće kuna mjesečno da bi mogao vraćati kredit. Lizing za kupnju ovog vozila bio je na 10 godina i po isteku lizinga  je jednog Mercedesa prodao Matu Loncu pri čemu je cijena bila ispod stvarne.

Ukratko stvari su došle do suda kada je Lonac saznao da je Dadić već prodao prostore bez njega i da je pritom namirio većinu dugova te svoju suprugu kojoj je, radi neplaćanja rata kredita račun bio u dugogodišnjoj blokadi jer je bila jamac vraćanja kredita, a nepravomoćnom sudskom presudom, Općinski sud u Dubrovniku je spomenuti ugovor proglasio ništetnim i da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

Povijest ortačkih ugovora u Dubrovniku nije mala. Prije dvadeset godina je je u ortačkom poduhvatu uništena Dubrovačka banka, a poznato je samo da je u navedenoj aferi bilo petero ortaka. Za četiri se znalo, dok peti nikada nije otkriven i dan danas njegovim imenom se samo špekulira, dok su stvarni akteri priče zavijeni ili velom šutnje, ili velom smrti.

Ortački ugovori, a primjer je ovaj freški slučaj, ne moraju imati petog da bi stvari krenule krivo. Da bi apsurd hrvatskog pravosuđa bio još i veći, brojne su zanimljivosti izašle na vidjelo iz ovotjedne prvostupanjske presude u slučaju Lonac - Dadić. 

Kupnja automobila u osobne svrhe preko tvrtke, kasnija prodaja za ''nula kuna'' privatnoj osobi, kupnja prostora uz umanjenu cijenu kao kompenzacija za ''reprezentaciju'' direktora Dubrovkinje, sastavljanje ugovora za kojega je i odvjetnik znao kako je fiktivan, s ciljem da se banka ne naplati u punom iznosu, rad na crno jednog od aktera, neformalna pregovaranja s direktorom državne agencije za sanaciju banaka... nepravilnosti su u najmanju ruku, ako ne i kriminal, zbog kojega nitko nikad nije i neće odgovarati. 

Popularni Članci