Osobu koja će ponekad protivnika udariti ispod pojasa. Koja će se možda služiti zanimljivom retorikom. Obećati nešto što se možda ne može tako lako ostvariti. Energičnu u nastupu. Možda će je zamisliti kako glasno poručuje s govornice, mašući rukama. Možda će zamisliti osobu koja je potpuna suprotnost akademiku Nenadu Vekariću koji se, između ostalog, bavio i politikom.

Jer tko god je upoznao gospara Vekarića, znao je kako je to bio čovjek blage naravi i ogromne tolerancije. Nije se služio spinovima, nije oštro napadao opcije koje su mu bile 's druge strane', uvijek uvažavajući druga i drugačija mišljenja od njegovih. Vekarić je prije svega bio čovjek, potom znanstvenik, pa tek onda političar, ali ne onaj političar koji odgovara slici koja se stvara u glavama prosječnog hrvatskog građanina kad mu se taj pojam spomene.

Nedugo nakon primitka vijesti o odlasku akademika Vekarića, gradonačelnik Mato Franković uputio je brzojav u kojem izražava sućut njegovoj obitelji te iznosi kako je i sam vidio gradskog vijećnika.

„Nenametljiv i blag u pristupu, uvijek spreman na konstruktivnu raspravu, ali odlučan i čvrst u svojim stavovima koje je uvijek znao zdušno i argumentirano braniti, akademik Vekarić bio je jedinstven kao osoba, kao znanstvenik, kao gradski vijećnik i zamjenik gradonačelnika. Svojim opsežnim istraživačkim i znanstvenim radom o dubrovačkoj vlasteli i općenito o stanovništvu Dubrovačke Republike ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj i međunarodnoj historiografiji, čiji značaj će samo rasti kako se bude čuvao i prenosio na buduće generacije,“ stoji u brzojavu.

U najljepšem sjećanju akademik će ostati i bivšem gradonačelniku i bivšem čelniku dubrovačkog HNS-a Andru Vlahušiću za vrijeme čijeg je mandata Vekarić bio zamjenik gradonačelnika. Vlahušić ga je često nazivao jednim od najbližih suradnika, ali i prijateljem.

„Neno je prvo bio čovjek, potom otac i suprug, potom i znanstvenik. Neno je bio prijatelj. Tako sam sretan da sam ga imao uz sebe dugi niz godina. On je jedan od rijetkih ljudi od kojih sam mogao učiti stvari za koje nisam ni znao. U životu imate učitelje koji vas nauče ono što smatrate kako oni znaju, a od Vekarića sam naučio stvari za koje nisam uopće znao da postoje. Vekarić je također učio o odnosu prema sebi, prema prijateljima, o odnosu prema Gradu. Vekarić je učio o načinu na koji Grad i svi mi zajedno možemo biti tamo gdje smo nekada bili. Nije postojao čovjek koji je mogao sadašnjost Dubrovnika, koja je nekada bila turobna i teška kao u poratnim danima, tako dobro povezati s najsvetijim i najveličanstvenijim stvarima Dubrovnika kroz njegovu povijest te kroz takva znanja davati jednostavne savjete. Istovremeno, koliko god smo bili dobri, Neno je i dalje bio posvećen znanosti, a sve ovo ostalo je doživljavao kao hobi. Toliko toga smo prošli da je gubitak Nena Vekarića ustvari jedan veliki gubitak mene, posebno kad govorim o intelektualnom i duhovnom biću sebe na koje je Vekarić itekako utjecao,“ kazao je Vlahušić.

Nakon što je Vlahušić napustio HNS, napustio ga je i Vekarić, no u njegovoj bivšoj stranci pamte ga kao osobu izrazito vedra duha, cijeneći njegovo stvaralaštvo. U HNS-u je stekao prijateljstva, a čelnik županijske organizacije stranke Valentin Dujmović danas je, u ime županijskog HNS-a, uputio priopćenje u sjećanje na Vekarića.

„Nenad Vekarić bio je iznad svega stvaratelj, a o čemu zorno svjedoči njegov opsežni znanstveno-istraživački rad kojim je znanstvenu javnost zadužio nizom novih spoznaja o svakodnevici i stanovništvu u Dubrovačkoj Republici. Mi u HNS-u imali smo tu čast upoznati Nena i kao osobu neopisivo vedrog duha, izrazito analitičkog i brzog uma, blage prirode, velike kolegijalnosti te iznimnog umijeća da se u pravo vrijeme izrazi pravim riječima koje bi svima izmicale,“ stoji, između ostalog, u priopćenju.

S njim je vrlo blisko surađivala i vijećnica Matija Čale Mratović s kojim je bila i dobra prijateljica.

„On je bio posebna osoba. Bio je osoba ispred vremena i prostora u kojem je živio. Uvijek mudar, staložen dobar, prijatelj,“ kazala je emotivno.

Po dobrom će ga pamtiti i predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica. Kako je naveo, i u politici se ponašao na akademski način.

„Sjećat ću ga se kao iznimno korektnog, pametnog gospara koji se i u politici ponašao na jedan akademski način. Uvijek sam iznimno cijenio njegova promišljanja koja su nadilazila usko političke podjele pozicija koje smo zastupali. Na svim odborima je davao svoje dopinose kako bi odluke u Gradu, bez obzira tko je na vlasti, bile što kvalitetnije. Ovo je iznimno velik gubitak za Grad Dubrovnik, za rad Gradskog vijeća u budućnosti, kao i za HAZU,“ izjavio je Potrebica.

Uz Vekarića je dužnost zamjenika gradonačelnika u Vlahušićevom mandatu obnašao i Željko Raguž, čelnik DUSTRA-e. Kako je kazao u telefonskom razgovoru za Dubrovački dnevnik, ova ga je vijest iznimno pogodila.

„Dvije smo godine zajedno obnašali dužnosti zamjenika gradonačelnika i zaista sam ga imao priliku dobro poznati. Za njega mogu kazati sve najbolje. Prema meni se odnosio kao stariji prema mlađem, ali u onom pozitivnom, ljudskom smislu. Uvijek je imao lijepu, toplu riječ. Živio je mirno, tako je i otišao,“ izjavio je Raguž.

Vekarića su cijenili i oni koji bi se ponekad našli na onoj drugoj strani. Oni koji su zastupali drugačija mišljenja i pozicije, no cijenili su ga i poštovali. Potvrđuje to i izjava Ljubomira Nikolića, predstavnika KLBG 'Srđ je Grad' koji je kazao kako je Vekarić znao zadržati hladnu glavu i onda kad bi se na sjednicama Gradskog vijeća 'izgubio kompas'.

„Nenad je bio pravi gospar. Bio je to čovjek čije sam riječi vrlo rado i s velikom pozornošću slušao u vijećnici, posebno kada bi na jedan ljudski način okrenuo raspravu u jednom konstruktivnijem i afirmativnijem smjeru. Iz svih nas je izvlačio ono ljudsko. Ponekad se u vijećnici dogode žustra prepucavanja, ponekad pri tom zaboravimo kakvi bismo ljudi trebali biti, a on bi to znao istaknuti u pravom trenutku,“ kazao je Nikolić.

I upravo činjenica kako su ga cijenili i oni koji su dijelili njegova mišljenja oko političkih aktualnosti, kao i oni koji to nisu, pokazuje svu veličinu akademika čiji odlazak, slažu se oni, znači veliki gubitak za Grad, ali i akademsku zajednicu.