U ovom sazivu Sabora voditeljica ste Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Koje obaveze i aktivnosti to uključuje? Na kojim projektima radite?

- Vijeće Europe zasjeda redovno četiri puta godišnje u Strasbourgu, a sastanci odbora su češće. Zadovoljna sam jer smo uspjeli intenzivirati rad tog tijela u Saboru, a aktivnosti su upravo sada iznimno intenzivne s obzirom na hrvatsko predsjedanje Vijećem Europe, koje preuzimamo 18. svibnja.

 Možete li reći nešto više o tome? Što nas očekuje? Što će se događati u Hrvatskom saboru?

- Hrvatski je sabor domaćin sastancima Predsjedničkog odbora i Stalnog odbora Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 31. svibnja i 1. lipnja. Kroz svih šest mjeseci aktivnosti je mnogo, a temeljni je cilj predstaviti Hrvatsku u najboljem svjetlu.

Uspjeli ste se izboriti da se jedna od konferencija održi u Dubrovniku, možete li reći detaljnije o čemu se radi, samoj temi i kako je do toga došlo?

- Posebno sam ponosna na činjenicu što će se jedna konferencija iz nadležnosti moga Izaslanstva održati u Dubrovniku u studenom 2018., na temu Sigurnost na Mediteranu i demokratski procesi. Lobiranje za takav događaj zahtijevalo je malo više napora, no na kraju se isplatilo. Želja da Grad bude domaćinom jednog takvog događanja bila je velika, a i gradska uprava na čelu s gradonačelnikom prepoznala je važnost takvog događaja.

Zanimljive su teme koje su stavljene u fokus povodom hrvatskog predsjedanja, a to su borba protiv korupcije, decentralizacija, prava nacionalnih manjina i kulturna baština.  Koje je vaše mišljenje o ovom odabiru tema, kako Hrvatska stoji po tim pitanjima i zašto je to važno?

- Republika Hrvatska, Ministarstvo vanjskih poslova odlučili su se za četiri ključne teme predsjedanja, a to su borba protiv korupcije, učinkovita zaštita prava nacionalnih manjina i ranjivih skupina, decentralizacija u kontekstu jačanja lokalne samouprave i zaštita kulturne baštine i kulturne rute.

Teme su sveobuhvatne i iznimno važne, a u njihovu se okviru održava cijeli niz konferencija, panela i radionica diljem Republike Hrvatske i u Strasbourgu. Uz Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo kulture i ministrica Obuljen preuzeli su organizaciju značajnih i vrijednih kulturnih događanja pri čemu ističem izložbu Svjetska baština u Hrvatskoj u Strasbourgu u lipnju.

Bili ste jasni u artikuliranju stavova po pitanju aktualnih prijepora oko ratifikacije Istanbulske konvencije te ste vrlo jasno, u Saboru i u javnim istupima stali uz premijera Andreja Plenkovića. Zašto nam je ona potrebna? Zbog čega je došlo do ovih katastrofalnih šumova u komunikaciji do te mjere da se dogodio razdor među građanima, i to povodom ratifikacije dokumenta koji svojim sadržajem ni u kojoj mjeri ne odnosi na sve čime su pojedini ekstremni krugovi uspjeli zastrašiti dio javnosti, a to je, kako oni to zovu,  ''rodna ideologija''?

- Ratifikacija tzv. Istanbulske konvencije izazvala je, po meni, nepotrebnu količinu prijepora, medijskih istupa i kampanja od kojih mnoge, nažalost, nisu imale za cilj niti svjetonazor, niti ideologiju. Ratifikacija za mene nije bila ideološko pitanje, niti se bojim da će nametnuti našem obrazovnom sustavu nešto što sami ne želimo. Sabor donosi zakone i kao zastupnici imamo mehanizme da zakoni budu najbolji za naše građane.

Zastrašujuća i porazna statistika MUP-a o broju žena koje trpe nasilje i broj smrtnih slučajeva, zvono su na uzbunu. Poštujem duboko i različite stavove oko ratifikacije, no isto tako ne mislim da meni ili bilo kome drugome netko time treba umanjivati domoljublje ili kršćanski odgoj.

U stranci sam od rane mladosti i dobro znam svoje odgovornosti koje proizlaze iz toga, a opet smo kao stranački ljudi dovoljno slobodni proklamirati svoje stavove.

- Politička scena prilično je turbulentna i nepredvidiva, tako da je ipak u takvom vremenu važno razumjeti i pojedinačnu odgovornost svih nas kako bismo sačuvali stabilnost i time omogućili gospodarski rast, što mislim da je našim građanima najvažnije.

Kako vam sada iz Zagreba izgleda politička scena u Gradu te omjer snaga u Gradskom vijeću? Ima li HDZ u Dubrovniku uopće oporbu? Čini se kako je politička situacija znatno mirnija nego u razdobljima kada ste i vi bili gradska vijećnica. Kako se snalaze gradonačelnik Mato Franković i predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica?

- Političku scenu u Gradu ne promatram iz Zagreba, već na licu mjesta. Svaki sam tjedan u Gradu i dnevno se susrećem s ljudima i temama Grada. Stabilna politička situacija i mirniji rad Gradskog vijeća rezultat su pobjede HDZ-a, Gradonačelnika Frankovića i liste na čelu s predsjednikom Vijeća, Markom Potrebicom. Mislim kako obojica iznimno dobro rade svoj posao i kako bez obzira na mladost, pokazuju zrelost, ozbiljnost i predanost poslu i građanima.

Kakva je situacija trenutno u dubrovačkom HDZ-u?

- Gradski odbor HDZ-a je nakon pobjede na lokalnim izborima, ostvario neki dan i pobjedu na kotarskim izborima i time potvrdio kako je stranka bitno vodeća politička opcija u Gradu.

Zastupnica ste u Hrvatskom saboru od kraja 2015. godine, odnosno bili ste zastupnica i u 8. sazivu. Osim što ste voditeljica Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, članica ste i  više saborskih odbora.Sad već možete pogledati iza sebe što ste do sada napravili i sumirati svoj rad. Koje su vam situacije bile najteže?

- Prvi saborski mandat obilježio je pad Vlade, što je bilo jedno od težih političkih razdoblja. Mislim da svatko od političara tko je prošao to iskustvo, ne želi ga ponoviti. Bila sam i pomoćnica ministra znanosti i obrazovanja što je iznimno operativno iskustvo, ali i tema u kojoj se najbolje snalazim.

 U Saboru danas intenzivno sudjelujem u radu Odbora za znanost, obrazovanje i kulturu, pratim sve procese u tom sustavu, i u Odboru za medije i informatizaciju.

Trenutno ste jedina predstavnica Dubrovnika u Saboru. Kontaktiraju li vas građani s određenim lokalnim  temama i problemima i uspijevate li ih dovesti na dnevni red na nacionalnoj razini?

 Uvijek u svojim raspravama nastojim sve povezati S Gradom i Županijom te se zalagati za sva pitanja koja mogu unaprijediti kvalitetu života mojim sugrađanima. Kao veliki izazov dalje vidim dodatno rješavanje prometnih i infrastrukturnih pitanja, posebice cestu od Luke Gruž do Zračne luke, pitanja obrazovnih kapaciteta, izgradnju škola, rješavanje državne imovine na čemu se također intenzivno radi, pitanje zaštite okoliša i jednog skladnog i održivog razvoja Grada i Županije, s posebnim osvrtom na turizam.

Jedina sam zastupnica iz Dubrovnika i svakodnevno većinu vremena posvećujem komunikaciji sa sugrađanima. To smatram glavninom svog posla i ne volim kad mi ljudi kažu: „Oprosti što smetam ili što zovem...“. Meni je to dio posla, ali i ljudske obveze.

U svom radu u Saboru, odborima te posebno u  Izaslanstvu u Parlamentarnoj skupštini vijeća Europe surađujete s kolegama političarima iz drugih stranaka i političkih opcija.  U Saboru, dok su uključene kamere, takvi odnosi političkih suparnika često izgledaju kao vječni sukob. No je li to tako i kad se ugase kamere? Možete li kad su u pitanju istinski nacionalni interesi svi raditi zajedno i na dobrobit isključivo građana, a ne same politike i stranaka iz kojih dolazite?

Mislim da se konsenzus oko ključnih pitanja od nacionalnog interesa može i mora postići. Inače nisam sklona oštroj i gruboj retorici kakva se ponekad može čuti u Saboru i vjerujem u argumentiranu i konstruktivnu komunikaciju. S nekoliko zastupnika drugih političkih opcija imam dobre i kvalitetne prijateljske odnose.

Po struci ste profesorica hrvatskoga jezika i književnosti i opće lingvistike, a pri kraju ste doktorskog studija Komunikologije. Kako napredujete u svojoj akademskoj karijeri? Koliko vam ta stručna usavršavanja nadopunjuju političku karijeru? Vidite li se ponovno u radu u obrazovnom sustavu? Nedostaje li vam to i hoćete li svoju karijeru jednoga dana nastaviti možda na višim razinama, na Sveučilištu?

Pokušavam učiti, idem sporo, ali mislim da će upornost prevladati. Često mi nedostaje rad u školi i svakodnevni kontakt s djecom i mladima pa se nadam da ću jednog dana opet  biti u tom okruženju jer to nije nikad ni bilo zanimanje, već poziv.