Na ovo upućuje odluka Malog vijeća od 24. listopada 1504., prema kojoj količina mesa prodanog u krčmi za l denar nije smjela biti manja od pola libre nego što bi se za istu cijenu dobilo u mesnici.

Ako se ovaj podatak poveže s podacima iz ostavštine krčmara Nikole, može se s više sigurnosti vjerovati da se u dubrovačkim krčmama pripremala i posluživala hrana.

Još jedan podatak potvrđuje ovu pretpostavku. Na današnji dan, 18. kolovoza 1436. krčmar Stipko Radosalić (Stipcho Radosalich) žalio se sudu da mu je netko iz krčme ukrao lonac za kuhanje (vnum ramnize) dok je on prodavao vino.

Time, postojanjem ognjišta za pripremu hrane u krčmama i statutarna odredba o tome da krčma mora biti smještena u kamenoj zgradi zbog opasnosti od izbijanja otvorene vatre i požara postaje jasnija, piše Gradoplov.