MOŽE LI SE U DUBROVNIKU DOGODITI PARIŠKA KATASTROFA? ''U nas uglavnom nema toliko drvene građe, ali krov Dominikanaca je cijeli od drva...''

Autor: Vedran Salvia Autori fotografija: screenshot/DD
Požar u crkvi Notre Dame podigao je cijeli svijet na noge. Naposljetku, ova 850-godišnja gotička građevina spašena je od urušavanja, ali sigurno da nema onoga kojemu nije palo napamet što bi bilo kad bi se nešto takvo dogodilo u njegovom gradu. 

Jasno, Dubrovnik u svakom smislu živi od svojih znamenitosti, koje Grad i čine prepoznatljivim u cijelom svijetu. Na pitanje koliko je Dubrovnik pod opasnošću ovakve katastrofe, odnosno postoje li preduvjeti da se tako nešto i dogodi, povjesničar umjetnosti Ivan Viđen rekao je da požari prate čovjeka od samog početka.

CRKVE PREKRIVENE OLOVOM

- Što se tiče crkava, one su prekrivene olovom, skupocjenijim materijalom od obične kupe kanalice, smatralo se da je to sigurnije i da olovni krov neće lako izgoriti kao obični krov. I mnoge džamije su prekrivene olovom, tako se prema Osmanskoj arhitekturi gradilo u tim godinama. Dobro, mnoge od njih imaju kupolu pa je i to logično, svakako dosta imamu džamija kuršumlija, sama riječ kuršlum upravo znači olovo. I naši stari su bili pobornici takve gradnje. - rekao je Viđen.

-  U današnje vrijeme imamo situaciju da je Katedrala obnavljana 1980.-ih godina, točnije 1986. godine je napravljena zaštita od požara. U samoj crkvi se nalaze razmješteni vatrogasni aparati, koji se trebaju servisirati, postoji tu i vatrodojavni sustav. Na crkvi svetog Vlaha nisam radio, ali od 2016. godine  ima nove vatrogasne aparate na nekoliko mjesta. Kod nas je drugačije nego u Notre Dameu jer mi nemamo toliko drvene građe. Oni imaju naravno kamene zidove, ali cijeli dio poviše su divovske drvene grede, duge po nekoliko desetaka metara. I Notre Dame je bio pokriven s olovom, ali nije puno pomoglo jer je toliko tu građe od drva. Notre Dame je ogroman, imala je cijeli kor, dakle korske klupe od drva, svaka ima po pet, šest metara. Imamo ih i mi u Katedrali, ali puno su manje. Kod nas nema puno drva jer je bilo skupo, a u Notre Dameu je bilo i puno umjetnina od drva. Mi imamo i kamene, mramorne oltare. - naveo je Viđen.

Tea Stjepović

Nadalje, Viđen govori i kako je u nas manje-više sve rađeno na svodovima.

- Oni su smatrani sigurnijima za požar, Katedrala ima i glavni brod i bočne brodove i sve je presvođeno, što je sigurnije za požar. Isto je i sa svetim Vlahom. Stari ljudi su smatrali da je gradnja na svodovima te prekrivanje građevine olovom veoma sigurno. Doduše, postoji jedna crkva gdje ima puno drva, iako je mala vjerojatnost da se nešto dogodi. Imate krov Dominikanske crkve, on je cijeli od drva. Vi kad uđete tu vidite grede, to je ogromna crkva, veličine nogometnog igrališta. Pada mi napamet i kazalište, ali ono ima poseban režim, imaju i svog vatrogasca. - iznio je Viđen.

IMAŠ DRVENU KUĆU, NE MOŽEŠ DRŽATI VINO U NJOJ

Jasno, bitna je i izmjena Statuta Dubrovačke Republike prema čemu je određeno da se ne smiju graditi građevine od drva.

A.Č.

- Požar iz kolovoza 1296. potaknuo je izmjene i dopune Statuta. Statut je bio donesen 1272., 24 godine prije toga. Ali taj veliki požar koji je bio u kolovozu 1296. je doveo do toga da je donešena dopuna Statuta koja je baš regulirala da se neće graditi kuće od drva. Ima tu jedna zanimljivost. Dok je još bio drveni grad, u Statutu je stajalo da onaj tko ima kuće od drva ne može držati vino u njima. Onaj tko ima kuće od kamena to može koliko hoće. Zanimljivo je to. Ako imaš kuće od drveta ne možeš držati vino jer postoji mogućnost da se napiješ i zapališ kuću. - rekao je on.

- Požari su uvijek bili pratitelji čovječanstva, nije tu Dubrovnik iznimka. I nakon požara 1667. godine je požar napravio veliku štetu. Primjerice, 1706. je izgorila stara crkva sv. Vlaha, preživjela je potres, ali 1706. je izgorila prilikom blagdana duhova, i to nepažnjom radi zapaljenih svijeća. Poslije je nastala sadašnja barokna crkva svetog Vlaha. Imamo i požar iz 1913. kad je izgorilo cijelo krilo samostana Male braće. Ogromna je tragedija to bila. Onda pedesetih godina, čini mi se 1957. je izgorio dio općinske zgrade, najgornji kat je izgorio. Tih požara je bilo u Dubrovniku. - naveo je.

- Što se tiče samog vatrogastva u Gradu, 1360. Veliko vijeće određuje da u slučaju požara na zvona svi moraju doći na mjesto požara, to je baš bilo vrlo organizirano. Moderno vatrogatstvo u Dubrovniku je osnovano 1907. godine, što je isto zanimljiva tema. Zašto baš onda? I prije toga su bila dobrovoljna vatrogasna društva. I nakon 1907 je isto bilo dobrovoljno, ali organizirano i subvencionirano od strane općine. A te godine je jedan turski teretni brod došao u grušku luku i zapalio se prije nego je uspio iskrcati teret, cijeli je izgorio. Nitko nije poginuo, ali ta nesreća je potaknula općinsku upravu da se osnuje društvo. - objasnio je Viđen.

PROBLEM PRISTUPA

Međutim, Viđen smatra kako je najveći problem u dostupnosti.

- Sjetite se požara na Staru godinu prije nekoliko godina kad je gorila kuća iza Katedrale. Nama nije čak problem imamo li drva ili nemamo, nama je problem je li nam vatrogasci mogu pristupiti. Sjetite se 2007. godine kad je bio onaj veliki požar iznad Zlatnog potoka, u Zlatnom potoku su bili hidranti koje nije nitko "chekirao". Bila je rasprava jesu li dužni vatrogasci te hidrante kontrolirati ili civilna zaštita ili gradski kotar. Na kraju ispada da ih nisu vatrogasci dužni provjeravati. Ali poslije se glupo raspravljati tko ih je dužan provjeriti. U svakom slučaju, čini mi se da je najveća opasnost pristupa vatrogasaca nego sami požar po sebi. Sjećamo se i onog užasne situacije u veljači 2017. godine kad je izgorila Vila Sunčanica, došli su vatrogasci u roku tri, četiri minute, ali presudila je visina građevine. A zamislite da se ljeti nešto dogodi, recimo da vatrogasci ostanu ispod Minčete. Prije desetak godina su bili planovi da se izmjeste vatrogasci na magistralu, gdje bi se "ukopali" i mogli ravnomjerno doći u bilo koji dio Dubrovnika, ali od toga se odustalo. - zaključio je povjesničar umjetnosti Ivan Viđen.

VILAĆ: U DVORU 24-SATNO DEŽURSTVO

Jedna od znanemitosti koju turisti itekako posjećuju je Knežev dvor. Dubrovački dnevnik je pitao ravnateljicu Dubrovačkih muzeja Pavicu Vilać  koliko je on zaštićen od požara.

Goran Mratinović

- Ministarstvo unutarnjih poslova je rješenjem o kategorizaciji ugroženosti od požara objekt Knežev dvor kategoriziralo u IV kategoriju ugroženosti od požara. Sukladno tome, svi prostori u Kneževu dvoru su pokriveni odgovarajućim sustavima zaštite od požara i to sustavom za otkrivanje i dojavu požara (vatrodojava) uz stalno 24-satno dežurstvo te unutarnjom hidrantskom mrežom za gašenje požara vodom. - govori Vilać.

Goran Mratinović

- Nadalje, po objektu su raspoređeni vatrogasni aparati za početno gašenje požara te je izvršeno osposobljavanje svih zaposlenika za zaštitu od požara, gašenje požara i spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom. Dubrovački muzeji vode brigu o tome da svi dostupni sustavi budu pravodobno atestirani sukladno zakonskim obvezama. Pored navedenog, u prostoru Kneževa dvora je smješten i noćni čuvar koji kontrolira i brine o prostoru po završetku radnog vremena, dakle u niti jednom trenutku prostor nije prazan. - precizirala je Vilać, zaključivši kako je " Pravilnikom o zaštiti od požara u Dubrovačkim muzejima broj: 01-321-13, donesenim 21. lipnja 2013. godine,  uređeno organiziranje, provođenje i unapređivanje zaštite od požara u unutarnjim i vanjskim prostorima Muzeja".

BISKUPIJA: KOLIMO MOŽEMO POBOLJŠAVAMO PROTUPOŽARNU ZAŠTITU

Na pitanje o vatrogasnoj zaštiti dubrovačkih crkava odgovorili su i iz Dubrovačke biskupije.

Goran Mratinović

"Dubrovačke crkve su u pravilu objekti koji su davno građeni i u njih je,  poštujući elemente njihove zaštite kao kulturnog dobra, prilično teško ugrađivati sve moderne sustave protupožarne zaštite. Uvažavajući upute struke nastoji se imati maksimalno ono što je moguće poput protupožarnih  aparata, spremnika s vodom ili crijeva. Obnove crkava i drugih crkvenih  objekata uvijek su prigoda da se takva zaštita poboljša koliko se može, pa koliko smo u mogućnosti to i činimo." - piše u njihovom odgovoru.

SIMOVIĆ: ODLIČNO SMO PRIPREMLJENI

Županijski vatrogasni zapovjednik Stjepan Simović govori kako "nikad ne možemo biti sigurni da nam se ovo neće dogoditi".

- Nitko to ne može reći. Ne treba govoriti o značenju povijesne jezgre i crkava poput Katedrale, crkve svetog Vlaha... Do njih se može doći, mi imamo vatrogasna vozila specijalna za Grad. Ljudi vide malo vatrogasno vozilo i misle ovo ili ono, ali to manje vatrogasno vozilo ima sve živo u njemu, po najvećim mogućim standardima. U tom dijelu smo apsolutno pripremljeni jer smo svjedoci što nam znači povijesna jezgra. - kaže Simović.

Goran Mratinović

- Sve značajne znamenitosti mi operativno razrađujemo, dakle kuda ići, kako izići, što sve uraditi, preventivno postupamo kad se radi o velikim okupljanjima... Naše vježbe su pod ekstremnim uvjetima, vježbamo ulazak u  povijesnu jezgru, idemo na najdalje lokacije.  U tom dijelu poprilično ulažemo u povijesnu jezgru, ali nikad ne možete 100 posto reći da ste sigurni. Svjedoci smo koliko turista dođe u grad, ljudi je u Gradu manje, turista više, što nije toliko dobro jer naravno da je našim ljudima više stalo da se nešto ne dogodi. No, nama je najveća opasnost u ovim udaljenijim objektima, primjerice na Svetoj Mariji. Evo, primjer Rupa. Tu se može doći samo jednim putem, upravo se za takve lokacije najviše pripremamo. - dodao je Simović.

GAŠENJE NOTRE DAMEA JE BILO ZAHTJEVNO

S profesionalnog gledišta iznio je što misli o gašenju požara na Notre Dameu. Naime postojale su kritike kako se to moglo bolje, uspješnije završiti...

screenshot

- To je bilo jako zahtjevno. Koliko znam sa seminara, francuski vatrogasci su na visokoj, visokoj razini opremljenosti, teško je suditi kad nisam bio tamo. Spominjala se upotreba kanadera, znate što znači podignuti kanader, pa dok dođe, pitanje je što bi uradio u večernjim satima, čini mi se da da bi napravio još veću štetu. Nisam bio tamo, ali te su intervencije zahtjevne i složene, za  njih treba puno, puno pripreme, tu igraju minute. - zaključio je županijski vatrogasni zapovjednik Stjepan Simović.

Popularni Članci