Radi se o 'crnoj smrti' odnosni kugi koja je tada prvi put zabilježena, piše u Gradoplovu Radio Dubrovnika.

Do 14. stoljeća nije bilo većih epidemija koje bi ometale nesmetan protok ljudi i roba. Prve velike neprilike donijela je pandemija bubonske i plućne kuge, prenesena iz Azije u Europu krajem godine 1347.

Poznata pod nazivom 'crna smrt', brzo je stigla i na dubrovačko područje. Pojava te opasne bolesti us­tanovljena je na otoku Šipanu, a zatim se brzo proširila i na ostala područja i u sam Grad.

Kronika povijesti Dubrovnika Nikole Ragnine govori da se bolest proširila čitavim dubrovačkim područjem i zadržala se sedam mjeseci, iako su se posljedice osjećale još čitave tri godine.

Ragnina spominje 170 umrlih među vlastelom, više od 300 među imućnim pučanima i više od 1.000 u običnom puku. Te su brojke, ako i nisu posve točne, s obzirom na tadašnje malobrojno stanovništvo Dubrovnika velike i one dobro opisuju dubok dojam koji je pošast ostavila na pamćenje Dubrovčana. 

Pojava 'crne smrti' 1348. godine obilježila je srednji vijek, jer se Zapad nikad prije nije suočio s takvom epidemijom, koja je prema nekim procjenama pučanstvo smanjila za dvije trećine.