Dirigent Ivan Dražinić, koji je iza sebe ostavio više od pola stoljeća bogate glazbene karijere,  rođen je 1942. godine na Lastovu. Srednje glazbeno obrazovanje stekao je u Dubrovniku, a dirigiranje je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Beogradu kod Mihajla Vukdragovića. Usavršavao se je kod Jushe Horensteina i Lovre pl. Matačića. Dobitnik je brojnih nagrada u Domovini i u inozemstvu, među ostalim, prve nagrade BBC-a za snimku vokalne glazbe u konkurenciji umjetnika iz 48 zemalja.

Njegovo najplodnije razdoblje počinje 1980. u Dubrovniku gdje djeluje kao šef-dirigent Simfonijskog orkestra i umjetnički rukovoditelj Zbora Libertas, čiji je utemeljitelj. Ta je djelatnost bila okrunjena Nagradom grada Dubrovnika i Nagradom Luka Sorkočević. U razdoblju od 1987. do 1991. bio je i glazbeni ravnatelj Dubrovačkoga ljetnog festivala te Festivala komorne glazbe. Surađivao je s najpoznatijim solistima kao što su Justus Franz, Christoph Eschenbach, Werner Tripp, Natalija Gutmann, Ivo Pogorelić, Ilja Grubert, Patrick Gallois, Marielle Nordmann, Dubravka Tomšič-Srebotnjak, Grigorij Žislin, Vaclav Hudeček, Leonid Brumberg, Ofra Harnoy, Tamara Smirnova, Anastazija Kitruk, Oleg Kagan, Uto Ughi, Lazar Berman ili Naum Starkmann.

Bio je također  gost šef-dirigent Festivalskog orkestra u Portogruaru. Snimio je brojne zvukovne nosače s djelima hrvatske i svjetske glazbe,  sudjelovao u radijskim i televizijskim emisijama. Od 1997. ponovno je bio glavni dirigent Dubrovačkoga simfonijskog orkestra.  

Veliki jubilej, tada 45 godina uspješnog glazbenog djelovanja, maestro Dražinić obilježio je svečanim koncertom, koji je održan 26. kolovoza 2009. Tada je dirigent Dražinić, skromno, onako kako to rade samo veliki ljudi, rekao kako njegovo najveće zadovoljstvo, nakon što je obišao cijeli svijet, stoji u činjenici što je cijeli svoj radni vijek u najvećoj mjeri proveo i završio u Dubrovniku, gradu  kojega je najviše volio i koji mu je podario najljepše uspomene. Na obljetničkom koncertu maestro Dražinić prvi je put nastupio sa svojom kćerkom, violinisticom Anom, koja je krenula njegovim stopama.  

Maestro Dražinić preminuo je u svom rodnom kraju, otoku Lastovu. Veliki čovjek koji će zbog svog profesionalnog djelovanja i osobnosti ostati trajno u sjećanju Dubrovnika i Dubrovčana.  Počivao u miru!

Od Maestra Dražnića oprostio se i zbor Liberas: 

Teška srca i s nevjericom  su članovi zbora Libertas primili vijest da je njihov maestro Ivan Dražinić zaspao vječnim snom. Uz njega zbor vežu nebrojene uspomene na probe, nastupe, putovanja i druženje. Maestro Dražinić je inicijator i jedan od osnivača mješovitog zbora Libertas i njegovi pjevači amateri beskrajno su mu zahvalni što im je pružio priliku, odškrinuo vrata i pustio ih u svoj svijet glazbe.

Maestro Ivo Dražinić, nekadašnji šef-dirigent Gradskog orkestra Dubrovnik, zajedno je s tadašnjim direktorom orkestra Lukom Obradovićem došao na ideju da se osnuje amatersko pjevačko tijelo koje bi uz orkestar bilo sposobno izvoditi atraktivnu vokalno-instrumentalnu glazbu. Nakon audicije u zbor je u prosincu 1980. primljeno 103 pjevača i pjevačica.

Zbor je s velikim poletom započeo uvježbavanje djela iz glazbene literature i premijerno nastupio 1. svibnja 1981. na svečanoj akademiji u ondašnjem Domu sindikata. Uslijedio je koncert u Dominikanskoj crkvi, 7. srpnja iste godine, kada je izvedena Misa u G-duru Franza Schuberta. Nakon toga prvog „pravog“ nastupa dubrovačka publika je srdačno pozdravila zbor i do danas nastavila s jednakom pozornošću i veseljem pratiti njegove nastupe.

Pod vodstvom maestra Dražinića zbor je ostvario mnoge zapažene nastupe i postao značajan čimbenik u kulturnoj ponudi Grada. Dobitnik je Nagrade Grada Dubrovnika 1983. za izvedbe vrhunske kvalitete monumentalnih djela iz svjetske glazbene literature. Jedan od naročito značajnih i svima dragih projekata bio je uvježbavanje kantate Borisa Papandopula Non bene pro toto libertas venditur auro, djela kojeg su uz Dubrovački simfonijski orkestar više puta izveli u Dubrovniku i na gostovanjima.

Od početka djelovanja zbor je, predvođen maestrom Dražinićem s harmonikom u rukama, na Badnji dan njegovao tradiciju kolendavanja. S vremenom su ovaj lijepi običaj prihvatili i Folklorni ansambl „Linđo“, Gradska glazba Dubrovnik i drugi glazbenici.

Rastanci su teški, naročito kad su bremeniti mnoštvom prekrasnih uspomena. One će zasigurno ostati u srcima pjevača zbora i neće blijediti, tek će dobiti nijansu sjete.

Počivaj u miru, dragi maestro, s ljubavlju te se sjećaju tvoji Libertini!