Evo, danas je Dubrovački dnevnik objavio tekst o neobičnim zgodama dubrovačke obitelji s gostima, a uzročno-posljedično tome pojavili su se i komentari koji ustvari vjeruju da je svaka muka onih koji direktno zarađuju od turizma opravdana.

Uopće, taj fitilj uopće nije teško zapaliti, dovoljno je da se povede nekakva priča o turizmu, gužvama u Gradu da se mogu čuti paušalni komentari o onima kojima je lako, kojima se para slijeva, eto ima biti bez da pritom nešto vrijedno i rade.

Što je potpuno krivo razmišljanje.

Nikome nije lako raditi u turizmu. I to bi trebala biti osnova koju trebaju znati oni koji tako promišljaju. Odnosi se to na sve turističke djelatnike. Od konobara u restoranima koji moraju biti atento po cijeli dan pa sve do vlasnika apartmana koji su nerijetko gomilu novca uložili u svoje prostore kako bi ih mogli iznajmljivati te naposljetku nešto zaraditi.

Zato i zvuči banalno kad se ustvari trud onih koji zarađuju od izdavanja apartmana stavlja pod zajednički nazivnik pohlepe. Uopće, strašno je kad se bilo čija potreba za zaradom  opisuje pod egidom pohlepe sve dok taj nudi neku protuuslugu. Tu je računica jednostavna. Ama baš nitko tko eto zarađuje u turizmu ne zarađuje na svoje lijepe oči već ustvari zarađuje na osnovi toga što je tu uslugu netko spreman platiti, što je osnovna tržišna abeceda.

Jasno, to ne treba amnestirati raznorazne iznajmljivače koji svoje apartmane rentaju u kojekakvim garažama, vlasnike restorana koji svoje objekte otvaraju u nekadašnjim šupama... Naravno da ima prevaranata i da će ih uvijek biti, ali to je "de facto" stvar pravne države i njenih propisa.

Ipak, posebna priča su oni koji također itekako direktno privređuju od turizma, ali su ujedno i najveći kritičari oblasti kojima se sami ne bave. Dakle, to su oni koji se recimo bave apartmanima, a smeta im miris ulja iz restorana,  oni koji imaju vodičke ture dok im smetaju apartmani, itd. Koliko god da takve riječi zvučale otrcano, uistinu ne postoji tu bolji opis od onoga da bi takvi najradije da im turisti pošalju pare, a ne posjete Grad.

U svakom slučaju, bilo bi lijepo kad bi prestala iščuđavanja nad onima koji u Gradu koji je okrenut turizmu, a ne industriji ili IT sektoru, pokušavaju od tog turizma zaraditi. 

Jednostavno, kad se zna da je  turizam ipak pouzdana činjenica i sudbinski važna odrednica u svemu što slijedi, bilo bi lijepo kad bi taj negativni marketing Dubrovčana o svom Gradu prestao jer i zbog njega abonenata pučkih kuhinja ipak ima manje nego u ostatku države, kao što zbog njega premetači kontejnera za smeće ipak nisu jedina izvjesnost budućnosti.