Tribini je prethodila izložba „Kanalica“, koja je otvorena pozdravnim riječima autorā Kristine Kojan Goluža i Marka Asića iz Fotokluba „Marin Getaldić“. Na tribini su sudjelovali: doc. dr. art. Kristina Kojan Goluža s Odjela za umjetnost i restauraciju, koja je govorila o povijesti proizvodnje kupe kanalice na dubrovačkom području i razlikama između povijesnih i novih kupa, ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnik Mihaela Skurić, koja je s publikom podijelila iskustva u obnovi krovova u povijesnoj jezgri Dubrovnika i prof. dr. sc. Johannes Weber s Instituta za umjetnost i tehnologiju Akademije primijenjenih umjetnosti u Beču,koji je govorio o sadašnjem stanju i planiranim aktivnostima za poboljšanje fasadnih cigla i kupa.

Uvodno je Kojan Goluža istaknula kako su se dubrovačke kupe izrađivale u tvornici u Kuparima. Prema popisu ciglana i vlasnika iz adresara ciglana Austro-Ugarske Monarhije iz 1912., na dubrovačkom području nalazile su se dvije tvornice pa je pretpostavka je da je druga ciglana u Pavljem Brdu u Konavlima. Naglasila je da je Dubrovnik bio poznat po svojoj "petoj fasadi" do ranih 1990-ih, sa svojim jedinstvenim kupama kanalicama. „Ovaj cjelokupan dojam od velike je važnosti za očuvanje baštine, budući da je krovna terakota dio autentične panorame Dubrovnika“, dodala je Kojan Goluža. U tijeku njezina izlaganja videosnimkom obratio se i Niko Kapetanić, predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine koji je podijelio svoja iskustva i svoje institucije te podržao ciljeve tribine. „Naša je namjera  senzibilizirati i osvijestiti javnost i institucije. Planirani projekt trebao bi osnažiti institucije da razviju strategije za zaštitu i uporabu povijesne kupe kao vrlo važnog dijela kulturne baštine te da uporaba kupa u povijesnim središtima bude regulirana. Sljedeći je korak ispitivanje mogućnosti ponovne proizvodnje povijesne kanalice“, obrazložila je Kojan Goluža.

Izlaganje je nastavila ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika Mihaela Skurić iznošenjem 40-godišnjeg iskustva Zavoda u obnovi Grada, a posebno dubrovačkih krovova. Više od 38 tisuća metara kvadratnih unutar povijesne jezgre obnovljeno je putem Zavoda. "Najznačajnija je bila poslijeratna obnova, koja je započela u vrijeme dok su još trajala ratna razaranja i to ne samo radi zaštite zgrade od daljnjeg propadanja, već i radi uspostave normalnog života u kući, jer dubrovačka su potkrovlja prostori u kojima se dotad intenzivno živjelo. Kako su kupe za Dubrovnik trebale oblikom, bojom i strukturom zadovoljavati stroge zahtjeve, bilo je potrebno u vrlo kratkom roku organizirati posebnu proizvodnju kupa namijenjenih Dubrovniku. Sa tvornicom "Zagorka" iz Bedekovčine dogovorena je proizvodnja dviju vrsta kupa kanalica "Dubrovnik" i "Libertas"" istaknula je Skurić. Zanimljivo je bilo izlaganje o kupama koje su element grobne arhitekture, dio pokrova kasnoantičkih grobova na arheološkom nalazištu u podzemlju ispod Bunićeve poljane. Nadalje, Skurić je objasnila specifičnost ugradnje kupe kanalice, istaknula problematiku danas dostupnih kupa kanalica na tržištu te prenijela iskustva sa recentnih obnova krovova. "Zavod nastoji osvijestiti izvođače da prilikom demontaže starih kupa, iako postavljaju nove kupe, stare kupe čiste i spremaju za ponovnu upotrebu, bez obzira o kako maloj količini se radilo", rekla je Skurić zaključno.

Prof. Weber nadovezao se na prethodna izlaganja i govorio je o fasadnoj cigli kao sličnoj problematici. “Za obnovu kupa na krovovima povijesnih zgrada nedostaju proizvodi s odgovarajućom površinom te jednakim procesom starenja“, rekao je Weber. Govorio je o istraživačkom projektu koji bi trebao dovesti do izradbe/upotrebe fasadnih cigla i kupa na starim zgradama. Osnovna je ideja da je keramička cigla dovoljno visoke čvrstoće i kapilarno-porozne površine iz male industrijske serije. U ovom projektu cilj je surađivati sa Sveučilištem u Dubrovniku. „Cilj u očuvanju ove baštine je u obje partnerske zemlje jednak, iako su arhitektonsko-tehničke  tradicije različite. Zbog toga ishodi istraživanja mogu biti od interesa za šire geografsko područje“, zaključio je prof. Weber.

Na kraju tribine bili su brojni komentari i pitanja iz publike, a posebno treba istaknuti da su redom svi pohvalili Sveučilište za inicijativu ovakve znanstvene tribine. Uvodno je nazočne pozdravio prorektor izv. prof. dr. sc. Martin Lazar, koji je objasnio zašto je ovakva tematika odabrana i koji je cilj znanstvene tribine.