PUTOVANJE IZ NOĆNE MORE Mladi Dubrovčanin: Hoću li svaki put strepiti da do odredišta dođem u komadu?

Autor: Ivona Butjer Mratinović
Putnici često znaju dijeliti svoja loša iskustva na putovanjima, a među njima je i jedan mladi Dubrovčanin (podaci poznati redakciji) koji je uputio kritike na račun prijevoznika Autotrans s kojim je jučer putovao od Dubrovnika do Šibenika. 


“Trebalo je to biti još jedno dugo i dosadno putovanje starom cestom u Šibenik. Došao sam na kolodvor u 15:05 sati i ugledao autobus. Nisam mogao vjerovati. Već je bio tu i ukrcavao je prtljagu i putnike. Pomislih kako je to baš super i kako ćemo krenuti navrijeme, a s obzirom na to kako je bila nedjelja, pomislio sam kako ne bi trebalo biti gužve na granici. No već u Dubrovniku su stvari krenule nizbrdo,” tvrdi Dubrovčanin koji je kazao kako je autobus bio prljav, pun pica od trešanja, s ljepljivim podom i ugašenom klimom.

“Kasnimo s polaskom 10 minuta, ali kažem sebi kako to nije ništa strašno. Stavljam svoj Wellpur kušin iza vrata, slušalice u uši i počnem lutati bespućima interneta. Negdje nakon pola sata ili sat vremena bacim pogled kroz prozor i shvatim kako smo tek u Zatonu. Pogledam na sat i vidim kako je 16:10 sati. I ne mogu vjerovati! Guzica mi se ukočila, leđa me rasturaju, toliko sam se snervao da mi treba tona čokolade. Tješim se kako još uvijek imam sjedalo prazno do sebe pa se malo raširim i vratim internetu. Gledam gdje bih mogao otići na putovanje nakon sezone, što obavezno posjetiti na tim mojim odabranim destinacijama, čitam komentare na TripAdvisoru. I eto nas, dolazimo na granicu i valjalo bi pripremiti dokumente,” kaže Dubrovčanin. Prema njegovim riječima, na graničnom prijelazu nije bilo nikoga, no tamo su ostali oko 40-ak minuta, dok nisu prošli sve kontrole. Nakon prolaska kroz Neum su, kako tvrdi, i na sljedećem graničnom prijelazu čekali oko pola sata.

“Nakon sati i sati vožnje eto nas u Splitu gdje imamo pauzu od 10 minuta. Pola autobusa izlazi vanka, izlazim i ja. Kupim pizzu pošto je to bila najbrža opcija, stanem ispred autobusa i jedem. Kad odjednom horda ljudi počne ulaziti u autobus. Najednom vidim nekoga kako sjeda na moje mjesto. Opet slom živaca. Bacam onu pizzu, ulijetam u autobus kad strankinja mi sjedi na mjestu, a prijateljica joj na mjestu do tog. Riješim se ja njih po kratkom postupku, uzimam svoj Wellpur i nastavljam surfati,” kaže Dubrovčanin.

Kad je krenuo tonuti u san, nakon što su se ugasila svjetla, dogodio se sudar.

“Kaštel Sućurac, semafori, autobus se zabio u kombi ispred sebe. Jedan vozač izlijeće iz autobusa, trči do kombija vidjeti je li čovjek u redu. Netko normalan bi rekao kako će ovaj drugi provjeriti jesu li putnici u redu. Vraga! I ovaj izlijeće. I ne vraćaju se. Ni jedan ni drugi. Putnici se polako počnu dizati na noge i izlaziti iz autobusa pošto ne znaju što se događa, je li čovjek u redu, da vide s vozačem što ćemo sad, hoće li doći drugi autobus ili će ovaj voziti,” prepričava Dubrovčanin.

Na mjesto događaja stigli su policajci koji su napravili očevid nakon čega je, kako kaže, vozač počeo ‘vrištati na putnike ispred autobusa da ulaze jer krećemo’.

“Vidno nadrkan počne voziti i nakon 10 minuta opet naglo kočenje. Zalijepio se drugom autu za guzicu i u sekundu ga izbjegao. Vozili smo se, i vozili, i napokon stigli u Šibenik. Bilo je skoro ponoć umjesto da smo došli u 22:00 sati. Ovo nije ni prvi, a sigurno ni zadnji put da autobusom idem u Šibenik na faks. Pitam se hoću li ja sad svaki put kad idem morati strepiti hoću li doći u komadu? Hoće li netko za ovo sinoć odgovarati, hoće li se netko od odgovornih ispričati za ovu izrazito neugodnu situaciju, za sva silna kašnjenja i izrazito neprofesionalno ponašanje vozača? Vidjet ćemo, a tko preživi, pričat će,” poručio je Dubrovčanin.

Popularni Članci