Rat oko parkinga u uskim lapadskim ulicama i dalje traje. Ako ste prolazili Ulicom kneza Domagoja, Dalmatinskom, Moluntskom, Bokeljskom, Ivana Zajca, Vatroslava Lisinskog i sličnima mogli ste zamijetiti gajbe, šipke, graste ili slične predmete koje vlasnici kuća stavljaju na ulicu ispred svog dvorišta kako se nitko, osim njih, ne bi parkirao. Pa, ipak njihovi susjedi znaju im pomaknuti te predmete i parkirati se na to, zagrađeno mjesto. E onda počinju problemi. Čitatelj Dubrovačkog dnevnika javio nam je kako mu je nedavno u jednom uskoj lapadskoj ulici, netko namjerno ključem izgrebao automobil, te mu je probušio gumu.

-Strašno kako se ponašaju pojedinci, ne znam kako ih nije sram. Uzurpiraju i prisvajaju javne površine, te se ponašaju barbarski. To nije njihovo vlasništvo, nego javna cesta Grada Dubrovnika, a oni se ponašaju kao da je to je to njihov privatan parking – kazao nam je uzrujani čitatelj.

No je li to zaista tako? Jesu li uske lapadske ulice zaista u vlasništvu Grada Dubrovnika ili su pojedine parcele pod privatnim vlasništvom? Odgovor nije jednoznačan, ima tu raznih situacija.

Primjerice, naslovna slika ovog teksta slikana je ispred obiteljske kuće u ulici Ivana Zajca. Uvidom u zemljišne knjige, jasno je da granica parcele te obitelji seže sve do polovine puta. Drugim riječima, ulica je prošla preko njihove čestice i oni tu imaju pravo parkirati se, jer je zemlja gdje se parkiraju u njihovom stopostotnom vlasništvu.

Putovi i ulice po Lapadu u brojnim su slučajevima prelazili preko privatnih parcela, ali najčešće su to primjeri kada tek mali dio zadire u put kojim se koriste svi građani. Recimo, u Bokeljskoj ulici imamo primjer gdje je put prešao preko privatne parcele u širini metar i pol (u brojnim drugim primjerima, ulica je prešla preko privatne parcele pola metra do metar, neke čak i manje). Sada se na tom dijelu parkira ta obitelj, ali je li metar i pol širine dovoljno da se parkira osobni automobil? Josipa Perica Kojundžić iz Ministarstva prometa svojevremeno je objašnjavala koje su dimenzije potrebne za parkirališno mjesto.

-Ne postoje akti koji propisuju minimalne dimenzije, no prilikom izgradnje novih ili rekonstrukcije starih cesta naš uvjet za dobivanje građevinske dozvole je da mjesta budu najmanje 2,5 x 5 metara što je na tragu europskoj praksi  - kazala je.

Gledajući te dimenzije, slobodno možemo zaključiti da rijetko koja privatna parcela, poput one u ulici Ivana Zajca, zadovoljava te kriterije. Znači, da u većini slučajeva, parkinzi koji se ograđuju ispred obiteljskih kuća, jednim dijelom pripadaju toj kući, a drugim dijelom su u vlasništvu Grada Dubrovnika. Da je to zaista tako, svjedoči činjenica da gotovo nijedan privatni parking nije posebno iscrtan, niti je postavljena tabla koja upozorava ljude da se tu ne parkiraju, a razlog je upravo taj što dimenzijama ne zadovoljava kriterije da se koristi kao privatno parkirališno mjesto. Naravno, postoje i oni građani koji zagrađuju parking ispred svoje kuće a da uopće ne pripada njima, odnosno da je 100 posto u vlasništvu Grada Dubrovnika.

Kako se prosječni građanin može snaći u ovom kaosu, i kako može znati što je u čijem vlasništvu, te gdje parkirati, pitali smo pročelnika gradskog Odjela za promet Đura Šutala?

-Ako građanin uoči da je netko zagradio cestu, to može dojaviti Komunalnom redarstvu Grada Dubrovnika, koji će se pobrinuti za daljnje radnje, a to je uklanjanje predmeta koji priječe parkiranje. Nažalost, komunalnih redara je premalo, a posla previše, pa se ne može očekivati da će isti trenutak riješiti problem, ali svakako im se treba obratiti fotografijom i lokacijom gdje je uočen problem – kaže Šutalo.

Zaključak je taj da će kaos oko parkinga u Lapadu ostati još dugi niz godina, te da će građani i dalje voditi rat ključevima i bušenjem guma. Kao što je rekao naš novinar u onom svom genijalnom tekstu oko prometa – nema tu rješenja – taj poučak možemo primijeniti i ovdje.

Naravno, dio građana će se i dalje ponašati u skladu s reputacijom mućkih provokatora – prisvajat će javne površine i ograđivat ih, iako na njih nemaju nikakvo pravo, jer su u vlasništvu Grada Dubrovnika.