"On je sam od sebe kazna, a misao je klonula, životna radost istječe kroz mutne oči i pocrnjela lica. Ni sebe samog po šiločini ne voliš pa kako bi pomućenim razborom donio odluku o drugima!” – piše dubrovačka spisateljica Tereza Buconić Gović o jugu.

Od početka studenog u Dubrovniku pale su ogromne količine kiše uz olujno jugo. Vremenska prognoza govori kako ćemo do kraja mjeseca imati i još kišnih dana. 

No, je li zaista jugo toliko negativno utječe na mentalno zdravlje čovjeka? Pitanje je to kojim smo pristupiliu dubrovačkom psihogolu Josipu Lopižiću, inače predsjedniku Hrvatskog psihološkog društva.

- Vremenske atmosferske promjene sigurno su povezane s raspoloženjem, emocijama i ponašanjem čovjeka. Često se čuje, ali posljednjih godina, uz rasprave o klimatskim promjenema, govori se i o naglim prijelazima iz zime u ljeto, o iznadprosječno toplom vremenu za kasnu jesen, o previsokim ljetnim temperaturama, a tema južine i utjecaja na mentalno zdravlje posebno je popularna i ponavlja se za svake naglašenije južine. Naravno, uvijek se ponavlja kako je bilo propisano da se za vrijeme južine u Dubrovačkoj Republici nisu smjele donositi važne odluke. Pa je tako i „dubrovačka južina“ polako ušla u legendu. - govori Lopižić.

- Iako znanstvenici dugo istražuju povezanost između različitih vremenskih aspekata i psihičkog stanja čovjeka, nisu mi poznata istraživanja vezana za naše, dubrovačko područje, i zaista bi bilo dobro ovu povezanost ispitati na našoj lokalnoj razini. Naime, sve što može promijeniti naše raspoloženje ii emocionalna stanja, može utjecati i na naše ponašanje. Iznenadni i neočekivani porasti ili padovi temperature sigurno utječu na naše ponašanje, posebno kada je neobično za godišnje doba u kojem se nalazimo.Ono što opisuje južinu je i povišena vlažnost koja obično čini ljude umornijima i razdražljivijima, a izmjene atmosferskog tlaka mogu potaknuti glavobolju. Za vrijeme toplih kišnih dana koji su kod nas aktualni već nekoliko dana mjeseca studenog, ljudi češće izvještavaju o slabijem raspoloženju. Poput vremena, i naša emocionalna stanja osciliraju, posebno kada temperatura i vlaga rastu, a tlak zraka pada, i upravo takvi atmosferski uvjeti nastaju kada „okrene na jugo“. Uz to se javljaju nestabilna i teška stanja poput dugotrajnog umora, iscrpljenosti, vrtoglavice, nesanice i glavobolje. Tada se ljudi mogu osjećati pasivno i potišteno, nemotivirano, a neki postaju pojačano pozdražljivi. Južina najviše utječe na kronične bolesnike (npr. pacijente sa srčanim tegobama, hipertenzijom ili i na ljude s psihičkim problemima) kojima se u takvim vremenskim okolnostima mogu pogoršati simptomi bolesti. - kazao je on.

Govori i kako "mnogi drže da vrijeme značajno utječe na psihičko stanje ljudi na bezbroj suptilnih načina, ali znanstvenici su dokazali da meteorološki uvjeti i vremenske promjene ne utječu izravno na pojavu određenih simptoma već su samo okidač za tegobe povezane s načinom života pojedinca".

- Istraživanja pokazuju da europski čovjek  gotovo 90 posto svog vremena provodi u klimatiziranim prostorima, uglavnom dobro izoliranim i zatvorenim prostorima, koliko god uvjeti za boravak u prirodi bili idealni. Sposobnost prilagodbe vanjskim vremenskim uvjetima pada, a čak 40 – 60 posto ljudi izvještava o različitim meteoropatskim tegobama budući da im se organizam ne može naviknuti na nagle atmosferske promjene. Ova činjenica se ne odnosi samo na bolesnike s kroničnim zdravstvenim tegobama, nego i na zdrave osobe koji većinu svojega vremena provode unutar svoja četiri zida. Upravo zbog takvog načina života, moglo bi se reći da vrijeme ipak ima učinak na psihičko stanje osobe, ali ne zato što je to nešto prirodno već zato što je čovjek takvim neprirodnim načinom života došao do toga problema. A prema jednoj procjeni, ljudi u „visoko razvijenim društvima“ uglavnom provode vani samo 7 posto svog vremena. - naveo je.

Dodaje i kako je "više  znanstvenih istraživanja razmatralo povezanost vremenskih uvjeta i ljudskog raspoloženja".

-  Rezultati su pokazali da su promjene raspoloženja je vrlo individualna pojava, a istraživači su otkrili da ne postoji zajednička formula koja se može upotrijebiti za opisivanje svih promjena raspoloženja, svih ispitanika u studiji. I vrlo je teško decidirano reći jesu li oscilacije raspoloženja posljedica temperature i samog tlaka ili neizravnog utjecaja na vremenske prilike. - riječi su Josipa Lopižića.

Upoznao nas je i s jednim zanimljivim istraživanjem.

- Poznato je jedno istraživanje je kroz duži vremenski period pratilo skupinu studenata koji su vodila strukturirane dnevnike svojih osjećaja tijekom šest jesenskih tjedana. Tijekom istog razdoblja praćena je dnevna učestalost telefonskih poziva službama za krizne intervencije u istoj zajednici, a potpune vremenske podatke za svaki dan pružao je lokalni meteorološki zavod. Rezultati su pokazali da vrijeme utječe na raspoloženje i produktivnost ljudi, ali samo u maloj mjeri u usporedbi sa svim ostalim faktorima iz svakodnevnog života (npr. stres, nedovoljna fizička aktivnost itd.). Ovi ispitanici su često naglašavali koliko je vrijeme nestabilno, oblačno, toplo i vlažno, a najmanje su bili pod stresom za vrijeme sunčanih, suhih i hladnijih dana. - kazao je.

- Najveći broj  istraživanja govori da je kod ljudi koji uglavnom borave u zatvorenim prostorijama utjecaj vremenskih (ne)prilika jači nego kod ljudi koji su aktivni i koji često borave na otvorenom. Boravak na svježem zraku djeluje povoljno na mozak, a ujedno pojačava i otpornost organizma na meteorološke promjene. Stoga se savjetuje boravak u prirodi, bavljenje fizičkim aktivnostima, otvaranje prozora i puštanje zraka u prostorije u kojima boravite te korištenje slobodnog vremena za aktivnosti u prirodi. Ne treba birati samo idealne uvjete za odlazak u prirodi. Naše tijelo treba i hladnoću i snijeg i vrućinu kako bi postalo otporno na nagle vremenske promjene u okolini. Prije nego zaključite da bolujete od meteoropatije, prihvatite činjenicu da to nije bolest, nego samo skup simptoma koji bi vas trebali potaknuti na izlazak iz sobe i odlazak u prirodu. - objasnio je.

- Dakle, prije nego pomislite kako je za sve kriva južina, pitajte se nije li u pitanju značajan broj neprospavanih sati, umor zbog prekomjernog posla, nedovoljna fizička aktivnost, loša i neuravnotežena prehrana, a o stresu zbog brojnih obveza i boravak u zatvorenom da ne govorimo. Možda će tada promijeniti razmišljanje o južini, izaći iz kuće i prošetati prirodom. - zaključio je predsjednik Hrvatskog psihološkog društva Josip Lopižić.