LOKRUM – OTOK UMJETNOSTI I ZNANJA (1913.) - naslovna fotografija

Lokrum je bio najveći fetiš austrijskih arhitekata. Bola ih je u oči njegova neizgrađenost, pa su im stalno na pamet padale ideje kako da ga uljepšaju brojnim građevinama. Ovoga puta ideja je bila da se na otoku izgrade amfiteatar, dvorane, kazalište, hotel i studentski dom. Rad Franza Kayma je klasična urbana džungla. Na Lokrum je smjestio čak i crkvu. Tu je i plesna škola, a projektirao je i pristanište za brodove. Ovu briljantnu ideju zeznule su borbe u rovovima za vrijeme Prvog svjetskog rata.

KONGRESNI CENTAR (POSLJEDNJIH O-HO-HO GODINA)

Još od doba bivše gradonačelnice Dubravke Šuice, neprekidno se govori o gradnji Kongresnog centra u Dubrovniku, ali projekt nikako da krene. Godinama se pokušava pronaći idealna lokacija, a ne biste vjerovali, ona ni do dana današnjeg nije pronađena. Prošle godine su se tako razmatrale dvije: Babin Kuk i Kupari, ali još uvijek ništa nije riješeno. Da mnogi od nas neće živi dočekati gradnju tog centra dokazuje i činjenica da se ni ne zna tko će to financirati. Spominje se javno-privatno partnerstvo, ali nisu precizirani nikakvi detalji.

AMERICA'S CUP (2014.)

Bivši gradonačelnik Andro Vlahušić svakodnevno je proizvodio ideje, kao da je kineska tvornica. Jedna od najluđih bila je svakako dovođenje America's cupa u Grad. To je najelitnije svjetsko natjecanje u jedrenju. Otprilike kao da se na stadionu u Lapadu odigra finale Svjetskog prvenstva, ili barem Lige prvaka.

ŽELJEZNIČKI MOST DO LOKRUMA (1903.)

Ideja je to mladog austrijskog arhitekta Alfreda Fenzla. Osim, mosta, mladi je Fenzl u svom radu na Lokrumu zamislio Kongresnu palaču mira unutar koje bi se nalazile knjižnice, dvorane za sastanke, kongresne dvorane i slični sadržaji. Fenzlov rad svojedobno je bio objavljen u austrijskom arhitektonskom časopisu, a pobrao je mnoge pohvale struke. Podsjetimo, u to su vrijeme Habsburgovci bili vlasnici otoka, sreća da je ubrzo počinjao Prvi svjetski rat (tko kaže da je rat uvijek loš?), inače bi Austrijanci iskasapili Lokrum.

STADION LAPAD (2007.)

O obnovi stadiona u Lapadu priča se već desetljećima, a stvari se ne miču s mjesta. Dapače, sve je oronuliji. Tijekom svih tih godina spominjali su se razni potencijalni investitori od Dalekog istoka do Bliskog zapada. Jedan od zainteresiranih za gradnju stadiona svojedobno je bio i vlasnik Red Bulla Dietrich Mateschitz. Navodno je odustao jer su lokalni šerifi tražili od njega brojne pogodnosti.

GOSPINO POLJE (2000.)

Sportska infrastruktura Dubrovnika u katastrofalnom je stanju. Osim izgradnje stadiona u Lapadu neprekidno se govorilo i o gradnji Sportsko-rekreacijskog centra u Gospinom polju. Međutim, godinama se ništa ne miče s mjesta. Imovinsko-pravni problemi koče ovaj projekt, iako nije jasno zašto se u ovom slučaju ne posegne za izvlaštenjem. Osim privatnih vlasnika, i Crkva ima svoj dio u Gospinom polju.

DOM UMIROVLJENIKA MEDAREVO (1990.)

Legendarni Čačićev Dom umirovljenika na Medarevu već skoro 30 godina stoji zapušten. Potpuno je neshvatljivo kako nitko u tih 30 godina nije ništa napravio po tom pitanju. Novi gradonačelnik Mato Franković najavljuje kako će se ozbiljno uhvatiti u koštac s rješenjem ovog problema. Vidjet ćemo.

BRZA CESTA BABIN KUK – ZRAČNA LUKA (1970. – DANAS)

O brzoj cesti do zračne luke počelo se govoriti prije nego li je aerodrom uopće izgrađen, ali nikad taj projekt nije riješen. Prvotno je bio zamišljen da brza cesta ide sve do Babinog kuka, jer su tamo bili najveći hotelski smještajni kapaciteti. Skoro pola stoljeća kasnije i dalje traju razgovori lokalnih vlasti i Hrvatskih cesta kako što brže povezati zračnu luku s Gradom. I nikako da se nađe rješenje.

KOCKARNICE NA MOSTU ZA LOKRUM (1930.-e)

Ne samo da su Austrijanci bili opsjednuti Lokrumom, nego i prvi vlasnik Šeherezade Vilim Zimdin. On je isto tako planirao napraviti most, a na njemu izgraditi kockarnice. Htio je komercijalizirati i crkvu u svetom Jakovu, ali ni to mu nije uspjelo. U to su vrijeme brojni bogataši iz Europe željeli ulagati u Dubrovnik. Zimdin se obogatio trgovinom oružja u Prvom svjetskom ratu.

HOTELSKI KOMPLEKS NA DANČAMA (1929.)

Gotovo da nema plaže na kojoj nije planiran nekakav hotel. Malo je poznato da se i na Dančama planiralo napraviti smještajne kapacitete između dva svjetska rata. Srećom ta turbulentna vremena ekonomskih kriza nisu bila najidealnija za razna ulaganja, pa ni resort na Dančama nikad nije ugledao pučinu.

SRUŠITI LAZARETE I NAPRAVITI HOTEL (1911.)

Stari dobri kulturocidaši Austrijanci, kao što smo već naglasili, imali su mnoštvo kulturocidskih planova po Dubrovniku u čemu ih je srećom spriječio Prvi svjetski rat. Jedna od najluđih ideja je bilo rušenje Lazareta i gradnja luksuznog hotela na tom mjestu. Početkom 20. stoljeća Lazareti su bili u lošem stanju, zahtijevali su obnovu, ali nije u to vrijeme bilo ni turista, ni para, ni DPDS-a… Stoga se razmišljalo da se građevina, koja ionako propada, sruši. Da je ideja bila blizu realizacije govori podatak da su gradske vlasti raspisale natječaj za idejno rješenje izgradnje hotela. Arhitekt Alfred Keller nastojao je projektirati hotel koji bi se uklopio u vizuru Dubrovnika.

POVRATAK TRAMVAJA (2008.)

Gradsko poglavarstvo Dubravke Šuice razmatralo je ideju povratka tramvaja. Još od 1970. godine kada je tramvaj prestao s prometovanjem, svako toliko se javljaju ideje o njegovu povratku. Najozbiljnija je bila u doba Šuice, osnovano je i povjerenstvo u sastavu Milan Karlovac, Božo Lasić i Niko Kapetanić koje je trebalo razmatrati uvrštenje dvaju linija tramvaja – jedna od Kantafiga do Pila, a druga prema Babinom kuku i plaži Copacabana. Međutim, ubrzo su slijedili izbori na kojima je Šuica izgubila, a Vlahušić je na pameti imao brojne druge ideje. Projekt povratka tramvaja u Dubrovnik sigurno bi poduprla Europska Unija, zbog korištenja obnovljivih izvora energije.

POVRATAK ĆIRA (2011.)

Osim što se govorilo o povratku tramvaja, spominjao se i povratak legendarnog Ćira. Obnova uskotračne pruge u dužini od nekoliko desetaka kilometara zamišljena je kao turistička atrakcija, a osim Hrvatske, u obnovi bi sudjelovali BiH, te Crna Gora.