Aktivni rad Međuskupine polučio je brojne ideje i projekte, ali i obećavajuće smjernice zbog čega bi život na otocima mogao biti bolji. Zastupnik u Europskom parlamentu Picula u razgovoru za Dubrovački dnevnik govori kako je posebno ponosan na činjenice da su otoci konačno priznati kao jedinstvena područja suočena s izazovima i da će kohezijska politika ubuduće biti prilagođenija potrebama tih zajednica. Naglašava kako danas osjeća optimizam kada razmišlja o budućnosti hrvatskih otoka, a zanimljiv je i njegov cilj, kako ističe, da stvori prednost od epiteta koji uvijek stoje kada se spominju otoci poput "udaljen", "nedostupan"... Picula se u razgovoru još osvrnuo na specifičnosti otoka u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, te ostale aktivnosti i projekte koje provodi, a prokomentirao je i stanje u SDP-u.

Zapravo od početka svoga mandata bavite se problematikom otoka. Zašto ste se odlučili pozabaviti tom tematikom?

- Rođen sam na otoku, Malom Lošinju, a tijekom svojih putovanja i boravka na mnogim otocima postao sam svjestan istovremene ljepote i težine života otočana u specifičnim uvjetima. Zato je namjera da se posvetim Jadranskoj Hrvatskoj najprije osobno motivirana. To je važno jer držim da nijedan ozbiljan posao ne možemo kvalitetno obavljati ako prema njemu ne osjećamo jednu vrstu posvećenosti. Dalje, osim što se otocima kao našim obiteljskim srebrom hvalimo zbog njihove ljepote i resursa, jednako je važno istaknuti kako interes za otoke predstavlja – interes za 125 tisuća građana, koliko ih je stalno naseljenih na pedeset naših otoka. To je za mene najvažniji dio u borbi za otoke i razlog zato sam u startu posebnu pozornost u svom djelovanju odlučio usmjeriti na položaj naših otočana i malih ribara. Uvjeren sam da kontinuiranim radom mogu poboljšati njihove životne uvjete.

Jeste li zadovoljni koliko je pitanje otoka u fokusu Europskog parlamenta otkada je formirana Međuskupina? Čime se točno Međuskupina bavi i koji je njezin cilj?

- Osim zadovoljstva osjećam i ponos zbog osnivanja Međuskupine za mora, rijeke, otoke i priobalna područja jer nam je njezino stvaranje omogućilo infrastrukturu kroz koju u Europskom parlamentu kao zastupnik mogu biti još djelotvorniji. Sa svojim kolegama, kojih je u Međuskupini sada već više od stotinu iz 20 zemalja članica Unije, mogu utjecati na zakonske prijedloge, ulagati amandmane, pokretati projekte, informirati EU institucije i građane o novitetima, sugerirati promjene u politikama. Kao potpredsjednik Međuskupine posebno sam zadužen za europske otoke. Rezoluciju o posebnoj situaciji otoka koju smo u Europskom parlamentu donijeli lani, smatram velikim uspjehom jer dokazuje dvije ključne promjene. Prva je ta što je priznato da su otoci jedinstvena područja suočena s jedinstvenim izazovima zbog čega je potreban i poseban pristup od strane europskih institucija i drugo: kohezijska politika bit će ubuduće prilagođenija potrebama otočnih zajednica koje će početi tretirati i kao izvor, a ne samo kao korisnika rješenja. Danas osjećam veći optimizam kada razmišljam o budućnosti naših otoka.

Podnijeli ste amandman kojim se osigurava iz ovogodišnjeg proračuna dva milijuna eura za energetsku neovisnost otoka. Koji je cilj tog projekta? Najavljena je i mogućnost da je proračun inicijative za otoke koju ste s kolegama pokrenuli poveća za dodatnih deset milijuna eura. Kako je došlo do toga?

- U dogovoru s dvoje kolega iz Međuskupine porijeklom s Malte i Italije, odlučio sam uložiti amandman u sklopu projekta „Jačanje suradnje oko klimatske akcije na otocima unutar i izvan EU kroz stvaranje otočnog identiteta". Taj amandman donio nam je dva milijuna eura za europske otoke. Taj novac je namijenjen da otocima pomogne u stjecanju veće autonomnije u opskrbi električnom energijom odnosno da za proizvodnju električne energije koriste dostupne obnovljive izvore. Nakon toga, sastao sam se s predstavnicima Europske komisije koji su pohvalili ovu inicijativu i najavili mogućnost da početna dva milijuna nadograde na 12 milijuna eura dodjelom sredstava iz programa Obzor 2020. Naravno, ta me vijest obradovala jer donosi konkretan rezultat i istovremeno dokazuje da dobro pripremljeni projekti rezultiraju povlačenjem sredstava iz fondova.

Kada se mogu očekivati natječaji i isplate sredstava?

- Već ovog mjeseca kreće javni natječaj za odabir članova takozvanog "Tajništva za otoke”. Njegova dužnost je prikupiti podatke o potrebama otoka i pružanje savjetodavne pomoći kod prijava za projekte kako bi i manji otoci mogli ravnopravno sudjelovati u povlačenju sredstava. Nakon toga slijedi raspisivanje natječaja za konkretne projekte. Cijeli projekt treba završiti do 2020. godine. O svim fazama projekta redovno ću informirati javnost. Novosti možete pratiti na mojoj Facebook i internetskoj stranici.

Brojni hrvatski otoci imaju probleme s infrastrukturom, zbrinjavanjem otpada, depopulacijom, problemom s pitkom vodom... Što Hrvatska može napraviti u vlastitom odnosu prema moru i otocima kako bi bolje funkcionirali, naravno uz pomoć Europske unije?

- Jadranski prostor je osobito vrijedan dio hrvatskih potencijala. Nikada nije bio anoniman, od Antike do naših dana. Danas on sudjeluje u domaćem brutto proizvodu s jedva jednom trećinom. Naš odnos prema otocima je nakon ulaska u EU na raskrižju. Smatram kako je najbolji instrument za rješavanje kroničnih i nagomilanih problema na otocima, bez obzira na različite stupnjeve razvoja, kohezijska politika Europske unije nove generacije. Ono što Europska unija svakako treba napraviti za svoje otoke je osigurati im posebno mjesto u okviru kohezijske politike nakon 2020 godine. Meni je zapravo cilj da od „otočnosti“ koja trenutno otocima u službenim dokumentima pripisuje epitete udaljen, nedostupan, težak - stvorim prednost. Otočnost treba biti pozitivno konotirana specifičnost. Taj pomak mora, naravno, u razvojnim strategijama biti priznat kako u nacionalnim, tako i europskim okvirima.

Vlada je najavila novi Zakon o otocima. Kakva imate očekivanja i što bi po vašem mišljenju trebalo biti ključno u Zakonu u kontekstu definiranja budućeg razvoja otoka?

- S Ministarstvom regionalnog razvoja i Europskih fondova komuniciram o onome što kao zastupnik u Europskom parlamentu radim na promoviranju interesa otoka. Također, u kontaktu smo i oko izrade Zakona o otocima gdje im pomažu informacije koje imam o različitim europskim praksama na drugim otocima u EU. Naravno, odgovornost za konačan prijedlog teksta Zakona je posve na Ministarstvu i Vladi. Ono što bi novi Zakon trebao odražavati je promjena postojećeg pristupa i politike, odnosno usvojiti temeljnu orijentaciju Rezolucije o posebnoj situaciji otoka Europskog parlamenta. Osobito zagovaram promjene indeksa razvijenosti otoka jer trenutno nije ravnomjerno ni pravedno postavljen.

U ožujku ste na Svjetski dan voda pokrenuli projekt Water saving Challenge, a ubrzo nakon toga uslijedila je konferencija s radionicama na Visu, a u tome je sudjelovalo i Lastovo. Zašto ste odabrali te otoke?

- Otok Vis, odnosno Komiža, bili su domaćini naše konferencije o štednji vode na europskim otocima jer Vis ima tehnološki najrazvijeniji sustav nadzora vodnih resursa na Jadranu. Zbog toga ni u vrijeme najvećih suša ne mora uvoditi redukcije vode koje se, na žalost, na našim otocima često događaju. Uz Vis, u projektu sudjeluje i Lastovo, a zamisao je da ta dva otoka budu ogledni primjeri za rješenja drugim otocima koji se bore s nestašicom vode. Mnogo je europskih otoka pogođenih oskudicom pitke vode, Hrvatska tu nije iznimka. Projekt smo osmislili u suradnji s Kraljevskim institutom za tehnologiju iz Stockholma i Europskim savezom malih i srednjih otoka. Uključeno je osam otoka iz Irske, Francuske, Grčke i Hrvatske. Zato ja ovaj naš projekt u šali zovem “inicijativa četiri mora”.

Kako senzibilizirati javnost za odgovornije upravljanje vodama?

- „Water Saving Challenge“ (WaSaC) ima za cilj smanjiti potrošnju vode na otocima čime bi automatski omogućili uštedu novca našim građanima. Dovođenje pitke vode s kopna, bilo cijevima bilo vodonoscima, nije uvijek ni najbolje, a ni najjeftinije rješenje. Zato želimo potaknuti i razviti različite modele racionalnog korištenja vode i senzibilizirati javnost za odgovornije upravljanje vodama. Zašto se na primjer ne bi otvarali hoteli koji bi goste poticali na štednju vode uz sustav nagrađivanja?! Većina ljudi danas o tome puno ne razmišlja, ali zašto ne bi pokušali promijeniti loše navike? Radne skupine uključene u ovaj međunarodni projekt istražuju različite lokalne situacije i utvrđuju mnoge parametre kako bi ponuđena rješenja bila primjenjiva u što većem broju sredina pogođenih manjkom vode. Očekujem da ćemo rezultate predstaviti početkom iduće godine. Posebno sam ponosan što je projektu, koji se još uvijek provodi, na talijanskom otoku Favignana 4. studenoga dodijeljena prestižna nagrada „The Greening Islands Award“ u kategoriji održivog upravljanja vodom. Međunarodni žiri i glasovi stručne javnosti odlučili su da upravo WASAC projekt, čiji su glavni nositelji sami otočani, ima najveći potencijal za uspješnu primjenu na najvećem broju otoka te mu dodijelili nagradu u oštroj konkurenciji projekata među kojima su se našli i milijunski infrastrukturni projekti.

Kakva je reakcija mještana? Jesu li zainteresirani za inovacije?

- Po odazivu građana na konferenciju kao i medijskoj popraćenosti vidi se da interes nedvojbeno postoji. Inovacije obuhvaćaju tehnološka rješenja, ali i nešto kompleksnije – promjene svakodnevnih ljudskih navika. Cilj ovog projekta nije nametanje rješenja otočanima, dapače, mi želimo čuti njihove prijedloge. Tako, Vis, Lastovo ili bilo koji drugi hrvatski ili europski otok koji ima neko rješenje za uštedu vode, postaju primjeri dobre prakse ne samo za druge otoke nego i ugrožene obalne zajednice. Naše istraživanje je već u ovoj fazi pokazalo da otočani mogu uštedjeti i do četvrtine vlastite vode.

Hoće li se od 2020. godine moći osjetiti neke konkretnije promjene u smislu da stanovnici otoka mogu reći kako bolje žive?

- Za potvrdan odgovor na ovo pitanje potrebno je ispuniti tri preduvjeta: promijeniti Komisijin pristup otocima, odnos domaće politike prema svojim otocima u uvjetima članstva Hrvatske u EU, ali i pristup otočana otocima. Na prvom izazovu radim intenzivno posljednje tri godine te smo pogotovo s prošlogodišnjom Rezolucijom o otocima napravili odlučujući iskorak koji nam daje za pravo vjerovati da će otoci nakon 2020. godine imati sasvim nove alate na raspolaganju za razvoj. Nacionalna politika kroz rad na novom Zakonu o otocima ima priliku dokazati kako razumije otočane i njihove potrebe. Što se tiče samih otočana, osjeća se da otočani sve više razumiju koncept održivog razvoja koji zahtjeva njihovu proaktivnost. Drugim riječima, osiguranje novih sredstva na raspolaganju otocima bit će tek pola obavljenog posla, a njihovo povlačenje daleko bitnija druga polovica.

Kakav je prema vašem mišljenju potencijal, a u tom kontekstu i budućnost, otoka Dubrovačko-neretvanske županije? U kojem smjeru bi se oni trebali razvijati?

- Dubrovački otoci, kao uostalom i cijela županija, imaju jedinstvenu prednost, a to je blizina Dubrovnika koji je destinacija svjetskog glasa, nesporno hrvatski brand broj jedan. Pravi izazov je pronaći omjer između oslanjanja na blizinu jednoj takvoj mega-destinaciji i pronalaženja vlastite niše, razvijanja vlastite prepoznatljivosti i oslanjanja na vlastite resurse. Svatko tko je posjetio bilo koji od naseljenih Elafita, Mljet, Korčulu, Lastovo i Pelješac (koji je po mnogočemu otočna zajednica) ne dvoji da su to zajednice snažne tradicije i identiteta. Smjer razvoja dubrovačkih otoka bi trebao ciljati prvenstveno odgovoriti na pitanje kako život na otocima učiniti kvalitetnijim za otočane, a tek onda kako otok učiniti privlačnijim za turiste. Sretan i zadovoljan otočanin je i dobar domaćin, a budućnost turizma je nesumnjivo u živim zajednicama u kojima je gost dobrodošao sudionik, a ne središnji izvor preživljavanja.

Iza Vaše matične stranke je poprilično turbulentan period koji se samo naizgled umirio - tražila se ostavka predsjednika stranke Davora Bernardića te zazivali unutarstranački izbori. Danas su pak dominantne teme oko Agrokora. Kako vi gledate na sve to?

- Važnost neke teme u politici postaje izrazita kada su obrnuto razmjerni broj ljudi na koji utječe njen rasplet i razina poznatih informacija. U slučaju Agrokora oba faktora proizvode političku, gospodarsku, pravnu i socijalnu neizvjesnost. Rastu frustracije u društvu jer se pouzdane informacije teško „probijaju“ do javnosti. Ne bi bilo dobro kada bi dosadašnju nedodirljivost poslovanja Agrokora i njegovog vodstva zamijenila slična nedodirljivost onih koji navodno trasiraju izlaz iz perspektivno najdublje krize u kojoj se našla nacionalna ekonomija nakon rata. Što se tiče SDP-a, promjena ranijeg vodstva je bila neophodna budući da je, kao u slučaju Agrokora, jedan model upravljanja postao potpuno potrošen. Međutim, jednako je važna promjena politike. SDP ima izborne šanse ako ponudi dobra rješenja za ovakve i druge ključne probleme hrvatskog društva. Našoj stranci, nažalost, ne idu na ruku trendovi jer je i europska socijaldemokracija posljednjih godina izgubila utjecaj kojeg je imala još na prijelazu stoljeća. No svaka kriza je prilika za obnovu.

Vidite li se u još jednom mandatu u Europskom parlamentu?

- Mislim da je u politici važnije biti svjestan vrijednosti koje želiš zastupati od izbora dužnosti za koju se natječeš. U svakom slučaju, izuzetno sam zainteresiran da sudjelujem u procesima koji će oblikovati politiku u Hrvatskoj kao i politiku prema Hrvatskoj. U tom pogledu, kandidatura za novi mandat u Europskom parlamentu je jedna od mogućih opcija.