- Išli smo s 15-ak pacijenata koji na grupnu terapiju idu već 6, 7 godina. Prvi smo put izašli i izvan bolničkog okvira. Pogledali smo muzej i objasnili im socijalne vještine: kupovinu karata, razgledanje eksponata, počastili se i kavom. I svi su bili oduševljeni. - priča nam prvostupnica sestrinstva Antonija Krečak koja u službi za psihijatriju radi 30-ak godina, a posljednjih 10-ak u dnevnoj bolnici koja se temelji na grupnoj terapiji uz korištenje različitih socioterapijskih metoda. Iako to jest praksa i u drugim ustanovama, u Dubrovniku su tek počeli s terapijama izvan bolnice.

- Kod nas sve ide dosta teško. Cilj nam je naučiti ih na primjeru kako bi oni sami sutra u gradu koji je prepun takvih mogućnosti stekli naviku i radili ono što ljudi koji nemaju psihičkih poteškoća rade – da steknu naviku poći u muzej, u kino, kazalište, da obiđu zidine, otiđu na izlet na Lokrum. Želimo da se socijaliziraju, odnosno da se znaju u navedenoj sredini ponašati. - kaže medicinska sestra Antonija Krečak.

Riječ je o ljudima koji su zatvoreni u sebe, pa drugima urođene vještine, od njih iziskuju vježbu, rad i trud.

- Uglavnom psihotični poremećaji nastaju u mladoj životnoj dobi, pred kraj srednje škole ili u 20-im godinama kad se ličnost u psihijatriji nije još ni razvila. Baš zbog toga neke stvari koje su nama potpuno uobičajene, poput kupovine ili plaćanja računa, njima predstavljaju izuzetno veliki napor. I u biti treba ih učiti. Tako mi s pacijentima radimo na pripremi intervjua za posao, kako početi komunikaciju, kako prihvatiti poziv, kako nekoga odbiti a da se druga osoba ne uvrijedi i sl.

Ono što je nama sasvim uobičajeno, nekima može biti veliki napor – poručuje medicinska sestra iz psihijatrijske dnevne bolnice Opće bolnice Dubrovnik Anotnija Krečak koja godinama radi u grupnim terapijama na socijalizaciji duševnih bolesnika. Organizirala je u suradnji s Odjelom psihijatrije i brojne radionice, od kojih je posljednja bila Uskrsna radionica izrade ukrasa i uskrsnih jaja.