U napisu se navodi se da je Ustavni sud odlučio kako je suvereno pravo hrvatskog sabora odlučivati o vjerskom odgoju i nastavi, a onda se zaključuje kakoje Ustavni sud tom presudom dao za pravo glavnom uredniku Glasa Koncila Ivanu Mikleniću koji je svojedobno ustvrdio kako RH nije sekularna država kakvom je mnogi vide.

No, Index tvrdi kako je to daleko od istine.

Naime, Ustavni sud je odlučivao o tužbi Ivana Dušana iz Pazina i Ivana Vanje Lopušinskog iz Splita u vezi sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica.

U jednoglasnoj odluci - od koje su se izuzeli Josip Leko i Ingrid Antičević-Marinović - Ustavni je sud presudio sljedeće:

“Ustavni sud u pogledu navedenoga upućuje i na pravna stajališta Europskog suda za ljudska prava u predmetu Savez crkava ”Riječ života” i ostali protiv Hrvatske (br. 7798/08, §§ 57. –  58., presuda od 9. prosinca  2010.) prema kojima pravo na iskazivanje vjere kroz poučavanje zajamčeno člankom 9. stavkom 1. Konvencije za  zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne  novine  -  Međunarodni ugovori"  broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija) "ne ide tako daleko da bi za sobom povlačilo obvezu država da dozvole vjeronauk u javnim školama ili predškolskim ustanovama", ali i   da vjeronauk predstavlja izražavanje vjere u smislu članka 9. stavka 1. Konvencije te da njegovo održavanje u javnim školama i predškolskim ustanovama predstavlja dodatno pravo koje spada u širi opseg članka 9. Konvencije, koje je 'država dragovoljno odlučila osigurati'. Ustavni sud u tom pogledu naglašava da je država osporenim člankom 13. ZoPPVZ-a omogućila da na traženje roditelja ili skrbnika program predškolskog odgoja sadrži vjerski odgoj i da se na traženje roditelja ili skrbnika učenika mlađih od 15 godina te na osnovi zajedničke izjave roditelja, odnosno skrbnika i učenika od 15 godina i starijih, u osnovnim školama i srednjim školama ustroji nastava vjeronauka kao izbornog predmeta.  

Odabir pohađanja vjerskog odgoja i vjeronauka je u konačnici slobodan izbor samih polaznika i/ili njihovih roditelja odnosno skrbnika. Ustavni sud zaključno ističe da je, po njegovoj ocjeni, kod predmetnog pitanja riječ o suverenom pravu Hrvatskog sabora, kao zakonodavnog tijela, da sukladno odredbi sadržanoj u članku 2. stavku 4. alineji 1. Ustava, odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj.”

Drugim riječima, u odluci pišu dvije jednostavne stvari. Prva je da sabor ima izravni demokratski legitimitet i ako dopusti izvođenje vjeronauka u javnim školama, za to preuzima političku odgovornost pred građanima koji ga biraju. Ustav RH taj politički izbor dopušta.

Druga je da Europski sud za ljudska prava i Europska konvencija ne traže od RH da uvodi bilo kakvu vjersku nastavu u škole. Konvencija, kao i Ustav, to ne zabranjuju. Odgovornost je na saboru koji odgovara građanima. No ako se u javne škole uvede vjerska nastava, onda sve vjerske zajednice moraju imati istu mogućnost izvoditi taj oblik odgoja u školama. Detalje pročitajte ovdje.

VJERSKA DISKRIMINACIJA U DUBROVAČKIM VRTIĆIMA Stižu upozorenja zbog nejednakosti među djecom, a Boja Milan Mustač se ne javlja na mobitel