VJEČNA DILEMA Koliko Croatiu Airlines košta let iz Zagreba do Dubrovnika

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Croatia Airlines
Periodično se u Dubrovniku povede raprava o cijenama avionskih karata na relaciji Dubrovnik-Zagreb.

Kapetan Stjepan Bedić, inače bivši pilot/kapetan "pokojnog" Dubrovnik Airlinesa objavio je objašnjenje zbog čega je cijena karte takva kakva jest, a Avioradar prenosi njegovu te dodaje uz dodatno pojašnjenje.

- Linija DBV-ZAG-DBV za kompaniju nije baš profitabilna kao što se misli. Stjepan je objasnio financijsku konstrukciju, a mi ćemo onu popunjenosti. Naime, nisu ti letovi popunjeni kao što vam se predstavlja. Tražili smo veći broj letova, dobili smo ih a to što se svi nemogu popuniti (pogotovo zimi) nas ne zanima. E, tada je država uletila sa PSO.

- Zašto idu u Split?

- PSO ili "Public service obligation" NIJE subvencija i na PSO-u CTN nema profita. PSO je samo pokrivanje gubitaka. Onih koji se stvaraju jer avioni nisu popunjeni. Taj PSO ima svoj ugovoreni iznos i kad se on potroši na pokrivanje gubitaka......nema više.

- Država....odnosno Vlada čiji su stranačke kolege u ovoj i prethodnoj gradskoj vlasti (i uredno pokreću ove hajke), redovno a i debelo kasni sa isplatom tog PSO-a.

- U zrakoplovstvu nema "standarda građana". CTN posluje i ima troškove po EU i svjetskim standardima. Za standard znate tko nam je kriv.

Objašnjenje kapetana Bedića o temi:

"Vidim da se svako tolko povlači tema skupih karata Croatia Airlines za Dubrovnik, pa bih htio ukazati na par bitnih stvari koje ljudi možda ne znaju.

Mit broj jedan, karta od 700kn u jednom smjeru je preskupa.

Ako pogledate slične city pairs u Evropi, teško da ćete naći neku jeftiniju varijantu, osim ako nije riječ o Ryanairu ili nečemu sličnom, o čemu ću govoriti malo kasnije.

Zašto je tome tako?

Govorit ću o brojkama za A-320 pošto o jelenu lopataru ne znam baš puno, makar Austrijan i mnogi drugi veselo lete šnjim, samo njihovi putnici nisu malograđani ko naši, pa da misle da kad su kupili kartu na letu od pola sata da su jet set i da imaju pravo na slijed s deset jela i da s njima putovat Mišo Kovač ili ko im je već pojam celebritya.

Osnovni troškovi leta Airbusa A-320, ako let traje dva sata:

Kontrola leta - cca 750 E po satu + 300E terminalne po slijetanju
Gorivo - cca 1800 E po satu (cijena goriva se mijenja stalno)
Održavanje - cca 950 E po satu
Aerodromsko slijetanje i opsluživanje aviona - cca 2500E po letu
Fiksni troškovi - (osiguranje, plaće, uredi, najam aviona ili kredit itd.) ajmo reći 1500E po satu.

Znači za let od dva sata ukupni trošak je 1500+300+3600+1900+2500+3000= 12800 Eur. Ako računamo cijenu karte sa load factorom od 60%, znači da bi karta za let od dva sata trebala ispast 130E i na to se sad još dodaju troškovi izdavanja karte, putničke takse, security takse, caa takse itd.

Na to sve ide neka margina i došli smo do prosječne cijene od cca 160 E za let od dva sata.

E sad, prosječna cijena znači da je ponekad 100E, a ponekad 300E, ovisno o tom danu. Dakle, dane kad je slabo punjenje, a linija se mora održat pokrivamo sa danima kad je jače punjenje.

Ajmo sada vidjeti trošak za let od pola sata.

Kontrola leta je 375 E po satu + 300E terminalna naknada.

Gorivo je 1200E, jer avion najviše troši u prvih pola sata leta, plus se let odvija na 28000ft umjesto 38000ft, gdje je potrošnja nekih 800kg po satu veća.

Održavanje više nije 950E po satu, jer se dio komponenti održava po ciklusima, a najvažnija komponenta je motor. Motor na A-320 kakvog ima Croatia Airlines košta oko 4 mil Eura. Sam trup aviona se može nabavit za 3 mil Eura. Tek toliko da vidite odnose.

Samo maintenance reserve za letove od pola sata skače sa 150E po satu po motoru za dvosatne letove na oko 280E po satu po motoru za polusatne letove. Dakle, održavanje za polusatne letove je cca 1700E po satu umjesto 950 E po satu, a da uopće nismo ušli u problematiku troškova linijskog održavanja, guma i kočnica.

Aerodrom nas i dalje marne 2500E po slijetanju, osim ako DBV aerodrom nema neki popust za Croatiju, što mislim da ima zimi, a ljeti ne. Na primjer, mi u Dubrovnik Airline-u smo imali popust na sve usluge, koliko se sjećam 30-ak posto, a jedna strana firma, čini mi se, British Airways je imao, ako se dobro sjećam 60% na slijetanje, ali 0% na parking. E sad, čovjek bi rekao da smo mi dobili bolji popust, jer smo imali 30% na sve, ali British nije nikad koristio parking. Bilo kako bilo aerodrom je tu OK, ali svejedno predstavlja trošak.

Fiksni troškovi ostaju isti.

Evo nam izračuna za polusatni let:

375+300+1200+850+2500+1500=6725 Eura. Ako opet uzmemo load factor 60% (jer avioni nisu uvijek puni), dođemo do karte od cca 70Eura, i na to dodamo aerodromske takse, security takse i CCAA takse, vrlo brzo smo preko 100 Eura.

Zato let od dva sata košta 160E, a let od pola sata 100E. Letimo četiri puta kraće, a platimo tri četvrtine cijene.

Zato let do Amerike košta 500E u jednom smjeru, jer se na deset sati leta štedi i gorivo i održavanje, landing, handling i terminal takse se dijele na deset, kao i putničke takse. Plus veći avioni u pravilu manje troše po putniku po km.

Sad na sve ove troškove dodajte i neku marginu, feejeve raznim prodavačima karata, booking sistemima, sistemima traganja i spašavanja izgubljene prtljage, troškove kašnjenja, troškove mogućeg otkazivanja leta, troškove bure u Dubrovniku ili magle u Zagrebu, veća ograničenja na radno vrijeme posade, pa samim time i manja iskoristivost posade, manja iskoristivost aviona jer je češće na zemlji, više kvarova jer se stalno pali, gasi, polijeće, slijeće, koristi takeoff thrust na motorima itd.

Sad da se vratim na Ryanair. Oni su kupili nove avione koji vrijede 90 milijuna dolara za 47 milijuna dolara, letili su ih sedam godina i nakon toga prodali za 52 miljuna dolara. To možeš napravit kad kupiš dvjesto aviona, a ne možeš kad kupiš pet aviona i kad ti u tome "pomaže" Žužul i slični stručnjaci za avijaciju.

Jel vam sad jasno?

P.S. postojala je i kompanija u Dubrovniku pa su se skoro svi ponašali maćehinski prema njoj. Em je hotelima smetala buka (makar je većina gostiju u pred i post sezoni došlo upravo tom kompanijom), em se aerodrom zatvorio u ponoć pa ako smo kasnili smo morali voziti putnike busom iz Splita (ajde nađi bus za 170 ljudi u ponoć u sred ljeta), em je porezna ispostava Dubrovnik tražila da se plaća carina na uvoz aviona svaki put kada smo platili nekog drugog da odradi let umjesto nas i tako dalje.

Kad Croatia ode u vječna lovišta, tu liniju neće držati nitko, jer je to kao prvo kikiriki, a kao drugo ako nabiješ cikluse na avionu moraš plaćati high cycle utilization rate, a kao treće putnika nema dovoljno da se leti svakih sat vremena, a kao četvrto, to su putnici sa konkecijama, a wizzair nije u star alliance-u i tako dalje."

Na kraju... nije CTN kriva zbog odsječenosti od matice države, krivi su oni što vas vuku za nos i potiču ovakve hajke na redovnoj dnevnopolitičkoj bazi kad vam treba zamazati oči.

Ne mogu se opravdati da nisu znali, jer su im sve informacije dostupne, a čuli su ih i na mnogobrojnim sastancima sa Croatia Airlinesom.
Dakle, svjesno vas zavlače i huškaju, iako znaju da ništa promjeniti ne mogu.

Da netko misli doći letjeti na ovim, ne ili malo isplativim linijama, već bi došao, zar ne? Hotele su pograbili. Zar ne? Tko je došao letjeti na ovim linijama? Zimi?

Razmislite.

I da preduhitrimo one neke....autor je rođen i živi u Dubrovniku i dijeli s vama sve muke i radosti, nije zaposlenik a ni odvjetnik CTN-a niti od njih ima ikakve koristi, kao ni kapetan Bedić. Ovo nije opravdanje kompanije koja nije bez grijeha, ali ti grijesi sada nisu tema", piše Avioradar.hr.

Popularni Članci