NAKARADAN SUSTAV Isplaćuju se milijuni kuna dobiti za prijavljene na minimalcu; na moru povlašteni porezi dok kontinentalni dio propada

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Grgo Jelavic/PIXSELL
Traži li se zemlja koja je u posljednjem desetljeću imala najviše poreznih promjena, Hrvatska bi se mogla kandidirati za najviše, prvo mjesto.

Od sredine 2015. godine u postupku javnog savjetovanja bilo je više od 250 poreznih propisa, ali ta hiperinflacija propisa nije odlika samo Plenkovićeve ekipe, piše Večernji. Nema Vlade koja svoj mandat nije počela promjenom neke od poreznih stopa, s tim što se za naše prilike ne može reći da su desne Vlade češće i žešće udarale na rad i dohodak, a lijeve na kapital i potrošnju jer su i jedni i drugi šarali i prilagođavali se trenutačnim okolnostima. Nakon 2014. godine porezne se stope uglavnom smanjuju, što je i tipično za razdoblje gospodarskog oporavka koje traje šestu godinu zaredom. I ova je godina počela s laganim korekcijama poreznih davanja, sitnijim u području opterećenja rada, a nešto krupnijim kod oporezivanja dobiti i potrošnje u hotelima i restoranima. Neovisno o rasterećenjima, hrvatski bi porezni obveznici na svim razinama vlasti ove godine mogli platiti oko 160 milijardi kuna raznih poreznih obveza, doprinosa i parafiskalnih nameta.

Hrvatska se u europskim okvirima nalazi u sredini po razini poreznog opterećenja koje je 2018. godine iznosilo 38,6 posto BDP-a. Iznos poreznih prihoda, kao i njegov udio u BDP-u, povećava se s rastom ekonomije, što drugim riječima znači da je višak koji su donijele dobre godine tek manjim dijelom vraćen poreznim obveznicima kroz rasterećenje, a većim dijelom završio je u potrošnji. Primjerice, 2010. godine porezno je opterećenje težilo 36 posto hrvatskog BDP-a, a ove bi se godine sadašnjim tempom moglo doći i do udjela od 39 posto, bliže prosjeku EU (40%) nego situaciji u drugim tranzicijskim zemljama. Eurostat navodi da je 2018. godine na svim razinama vlasti – od općina, županija do središnje države i njezinih fondova – u Hrvatskoj prikupljeno 147 milijardi kuna poreza i doprinosa, a te je godine hrvatski BDP iznosio 382 milijarde kuna.

Usporedbe radi, 2010. godine u središnji i lokalne proračune sjelo je 118 milijardi kuna raznih poreznih davanja! U osam godina porezno je opterećenje skočilo 24 posto, dok je u istom razdoblju BDP u stalnim cijenama rastao 16 posto! Ta razlika ide na dušu svim vladama, ministrima, premijerima i gradonačelnicima koji nisu htjeli ili mogli kontrolirati potrošnju te uspostaviti balans koji bi omogućio kontrolu troškova države, a samim time i ravnomjerniji razvoj. Ovako, imamo područja uz more s povlaštenim poreznim tretmanom koja žive od turizma i rente te sve pustiji kontinentalni dio zemlje koji ne uspijeva živjeti od vlastitog rada te se iseljava.

Udio poreznog opterećenja pokazuje manje-više poznate relacije po kojima Hrvatska ima najskuplju državu među tranzicijskim zemljama, kod kojih je porezni teret između 27 posto u Rumunjskoj, 30 posto u Bugarskoj, 34 posto u Češkoj do 38 posto BDP-a u najbližoj nam Sloveniji. Najveće porezno opterećenje, pa shodno tome i najveću državnu potrošnju, ima Francuska – gotovo 50 posto BDP-a, zbog čega njezina ekonomija gubi korak s Njemačkom, a tamošnji se predsjednici i vlade neprestano suočavaju sa snažnim buntovima pri pokušaju vlasti da donekle smanje visoku razinu radnih i socijalnih prava.

Opća je slika takva da se ni ministar financija Zdravko Marić ni premijer Andrej Plenković ne trebaju pretjerano hvaliti iako su rasteretili obveznike u svom mandatu za desetak milijardi kuna. Porezi su uvijek odraz javne potrošnje koju u Hrvatskoj diktiraju visoki socijalni izdaci za umirovljenike, troškovi liječenja, prava proizašla iz rata, a tek odnedavno više se javnog novca usmjerava i prema djeci. Dakako, tu su i veliki politički apetiti, rascjepkane lokalne jedinice, brojna ministarstva, nepotrebne institucije, što sve skupa Hrvatsku čini skupom i nekonkurentnom državom.

Više pročitajte OVDJE.

Popularni Članci