Posljednjih godina stvorila se panika kada se u javnosti počeo širiti termin UHT mlijeko. Potrošači su, logično, pomislili kako je došlo vrijeme i za treću “vrstu” mlijeka pa ih je zanimalo o čemu je točno riječ. Objašnjenja sa svih strana nisu bila nimalo obećavajuća. Govorilo se da to zapravo uopće nije mlijeko te da se radi o zločestoj prijevari proizvođača, koji bez ikakvih oznaka na pakiranju po nižoj cijeni prodaju mlijeko staro više od godinu dana i tako ozbiljno ugrožavaju zdravlje potrošača, piše Net.hr.

Prije nekog vremena objavljen je vrlo uznemirujući članak posvećen UHT mlijeku, objašnjavajući da se radi o “ultrahomogeniziranom i zgušnjenom starom mlijeku loše kvalitete”. Tvrdi se da to i nije mlijeko po klasifikaciji i da se radi o varanju potrošača. Kako to obično danas biva, te su se informacije proširile društvenim mrežama i nastala je panika među potrošačima.

Nažalost, izgleda da je došlo do velike zabune i da se fama oko UHT mlijeka pretvorila u sasvim nepotrebnu antimljekarsku kampanju jer su o njemu javno progovarali nedovoljno kompetentni ljudi. Net.hr je kontaktirao nekoliko stručnjaka na tom području, koji jednoglasno poručuju – UHT mlijeko potpuno je sigurno za konzumaciju!

Kao prvo, taj termin “ultrahomogenizirano” u ovome slučaju nije točan. Kratica UHT dolazi od engleskoga “ultra high temperature” ili u prijevodu – tretirano na izrazito visokim temperaturama, pri čemu se uništavaju apsolutno sve bakterije prirodno prisutne u svježe pomuženom kravljem mlijeku. Nakon toga, logično, takav proizvod može znatno dulje stajati. To je, ni više ni manje, nego ono isto trajno mlijeko koje brojna kućanstva kupuju i piju godinama.

“Uvriježeni naziv za UHT mlijeko koji koriste i naše mljekare jest “trajno mlijeko”, isto kao što se za pasterizirano mlijeko koristi naziv “svježe mlijeko”, objašnjava m doc. dr. sc. Nataša Mikulec iz Zavoda za mljekarstvo na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

“UHT mlijeko (eng. ultra high temperature) – ‘trajno mlijeko’ je proizvod toplinski obrađen na visokoj temperaturi (najmanje 135°C u kombinaciji s odgovarajućim vremenom održavanja), tako da nema preživjelih mikroorganizama ili spora u mlijeku, a čuva se u aseptički zatvorenom spremniku na sobnoj temperaturi. Na ambalaži se mora navesti krajnji rok upotrebe proizvoda s izričajem ‘Najbolje upotrijebiti do… datuma”, dodaje docentica Mikulec.

Isto govori i doc. dr. sc. Irena Barukčić iz Laboratorija za tehnologiju mlijeka i mliječnih proizvoda.

“U svrhu produljivanja trajnosti, mlijeko se već desetljećima konzervira postupcima toplinske obrade, koji se načelno dijele u dvije osnovne grupe – pasterizaciju tj. toplinsku obradu temperaturama do 100°C – i sterilizaciju, koja podrazumijeva temperature iznad 100°C. Pasterizacija ciljano inaktivira potencijalno štetne mikroorganizme, no određena količina onih neštetnih ipak ostaje. Takvo mlijeko ima prosječan rok trajanja između 10 i 20 dana, a kako ipak sadržava određenu količinu mikroorganizama, potrebno ga je čuvati na niskim temperaturama tj. u hladnjaku”, objašnjava docentica Barukčić ono što nazivamo “svježim” mlijekom.

“S druge strane, u proizvodnji trajnoga (UHT – Ultra High Temperature) mlijeka primjenjuje se sterilizacija na otprilike 135 – 140°C kroz nekoliko sekundi. Pri tako visokim temperaturama uništava se apsolutno sva prisutna mikroflora kao i eventualno prisutne bakterijske spore. Stoga se trajno mlijeko može unutar propisanog roka trajanja (oko četiri mjeseca obično) bez problema čuvati na sobnoj temperaturi sve dok se ne otvori”, dodaje Barukčić.

Više pročitajte OVDJE.