Radi se o projektu klape Kaše pod nazivom “Kolendo, kolendo, veselo, veselo! – kolende i božićne pjesme dubrovačkog kraja i Dalmacije” koji bi trebao zaokružiti višegodišnji rad na prikupljanju i reanimiranju kolendi i božićnih pjesama juga Hrvatske, kulturne nematerijalne baštine hrvatske pučke proslave blagdana Božića i Nove godine. Sama ideje začela se proučavajući fenomen običaja kolendavanja u samom gradu Dubrovniku i okolici, najbolje opisanog s tradicionalnom kolendom “Dobra večer mi kucamo” koja i danas čitavog Badnjaka odzvanja dubrovačkim ulicama. Sam običaj kolendavanja seže daleko u povijest, a prvi zapisi o tom običaju mogu se naći još u 12.stoljeću.

Kolendavanje i božićno pjevanje, osim glazbene vrijednost, predstavlja i kulturološki fenomen očuvanja jezika, tradicije i običaja koji, nevezano za društvene okolnosti, jednako se odvijaju već stoljećima. Dio materijala (Dubrovačka kolenda, Ralilulela, Tri kralja hodahu – Hvar, Ovdje smo vam dobro došli – Split) sačuvan je u “Južno – slavenskim narodnim popievkama” koje je koncem 19.stoljeća zapisao poznatio melograf i sakupljač narodnog blaga Franjo Ks. Kuhač, dok je ostali materijal prikupljen terenski radom voditelja klape Vicka Dragojevića:

• napjev “Usred ljute zime bilo” u Čilipima, Konavle izvodi se isključivo tijekom polnočke na Badnjak, te je glazbeni zapis i nastao autentičnim pjevanjem puka

• napjeva “Djetešce nam se rodilo”, iako poznat diljem Hrvatske, u Župi dubrovačkoj pjeva se na jedinstven način, s melodijom kakva nije poznata u ostatku države

• napjevi “Oj jabuko, zeleniko” (Osojnik), “Ođe Bog i dobar večer” (Rijeka Dubrovačka) te “Mljetska kolenda” (Mljet) danas su ostali sačuvani u manjim grupama mješta, koji održavaju poznavanje napjeva redovitim okupljanjim u dane blagdana, a sačuvane su audio dokumentiranjem starijih ljudi koji čuvaju način pjevanja

• napjeva “Ne mislite da smo sami” (Trsteno) specifičan je napjev, rijetko poznata dječja kolenda.

• Napjevi “Ralilulela” (Zaton), “Orah raste na sred sela” (Ponikve) i “Čestit svitu danak svemu” (Korčula) izvođene su i snimljene od raznih glazbenih tijela, a u ovom projektu radili bi se novi aranžmani istih.

Poštujući davni pjev dubrovačkih gospara i pažljivo osluškujući glazbeno bilo svoga kraja, početkom 2007. u Dubrovniku nastaje klapa Kaše.  Ime dobiva po lukobranu Kaše koji se nalazi ispred stare gradske luke, a simbolizira klapu kao lukobran višeglasnog pjevanja dubrovačkog kraja. Članovi klape su isključivo studenti tako da klapa vrlo brzo dolazi pod okrilje Sveučilišta u Dubrovniku. Iako relativno mlada, klapa Kaše nastupila je na brojnim festivalima diljem Hrvatske i inozemstva.

Uz tri prva mjesta po mišljenju publike (2012., 2014., i 2018.) te prvo mjesto žirija (2012.) na najprestižnije, Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, klapa postaje jedna od najnagriđivanijih klapa u Hrvatskoj. Klapa je nastupila na festivalima u Perastu, Blatu na Korčuli, Makarskoj, Kaštel Kambelovcu i Opatiji, te na svakom osvojila prva mjesta žirija i publike.

Klapa Kaše, svoj program izvodeći uz tradicionalne instrumente (mandoline, mandolu, gitare, kontrabas, tamburin i flautu), nastupila je i na domaćim festivalima zabavne glazbe: na Splitskom festivalu klapa je samostalno nastupila 2016.godine s pjesmom “Tamo di brnistra cvate”, dok je Večeri dalmatinske šansone u Šibeniku 2015. godine s pjesmom “Petrunjela” osvojila prvo mjesto publike kao i nagrade za najbolji aranžman i za najboljeg debitanta.

Klapa je dosada snimila tri nosača zvuka: “Rego”(2013.), “Tragom Republike” (2014.) te “Tezoro” (2019.).

Okupivši zaboravljene napjeve dubrovačkog kraja klapa Kaše je, uz pratnju autohtonih instrumenata puput lijerice ili lutnje, pokrenula i koncertni program “Tragom Republike”, kojim je uz vrhunsku a cappella  izvedbe prikazala sav sjaj dalmatinske klapske pjesme, zaštićene UNESCO-om.