Nakon što je prvotno predstavljena javnosti 28. lipnja u staroj Mlinici i Galeriji „Stara Skula“ na otoku Mljetu, izložba se seli u Zagreb.

Izložba je rezultat suradnje Nacionalnog parka Mljet, Hrvatskog restauratorskog zavoda i Arheološkog muzeja u Zagrebu te predstavlja prikaz arheoloških istraživanja brodoloma otkrivenog 2006. koje provodi Hrvatski restauratorski zavod, a uz stalnu potporu Nacionalnog parka Mljet.

Bogata podvodna arheološka nalazišta sustavno se istražuju ne samo na području Nacionalnog parka, nego i na području cijelog otoka Mljeta, a o rezultatima istraživanja brodoloma na pličini Sveti Pavao i velikom bogatstvu mljetskog podmorja posjetitelje izložbe će upoznati Igor Miholjek, voditelj Odjela za podvodnu arheologiju prvi Hrvatskog restauratorskom zavodu u uvodnom predavanju.

Izložba ostaje otvorena do 28. listopada 2018. i ujedno je početak obilježavanja 58. rođendana Nacionalnog parka Mljet.

O poziciji brodoloma

Otok Mljet sa svojim prirodnim i kulturnim specifičnostima iznimno je zanimljivo područje koje se oduvijek nalazilo na plovnom putu koji povezuje glavne luke Istoka i Zapada. Nekoliko dobro zaštićenih uvala sa sjeverne strane otoka pružalo je odličnu zaštitu pomorcima i brodovima koji su se uspjeli skloniti od nepovoljnih vremenskih uvjeta. Brodove koji nisu uspjeli pronaći sigurnu luku, danas pronalazimo u dubinama oko Mljeta. Takav je i novovjekovni brodolom iz 16. stoljeća, pronađen na južnoj strani otoka, na pličini Sveti Pavao.

Ukratko o istraživanjima

Brodolom je otkriven 2006. godine, a od 2007. do danas traju arheološka istraživanja koja vode djelatnici Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda. Zbog složenosti istraživanja, dimenzija i dubine nalazišta te različitosti nalaza, ostvarena je suradnja sa Sveučilištem Ca Foscari iz Venecije.

O brodolomu i nalazima

Karakteristike gradnje broda, ali i oznake na topovima upućivale su na mletačko podrijetlo, no ono što se osobito razlikovalo od svih prije pronađenih brodoloma u Jadranu je njegov teret. Riječ je o osmanskom keramičkom posuđu koje se proizvodilo od 15. do 17. stoljeća u gradu Izniku. Svaki sultan imao je majstora koji je upravljao keramičarskim radionicama, stvarajući posebne ornamente s motivima iz Kurana te s onima životinja i cvijeća. Iznička je keramika bila vrlo popularna u vrijeme vladavine sultana Sulejmana Veličanstvenog. Zbog ustanovljenih pet razvojnih faza izničke keramike, promijenjena je dosadašnja teorija prema kojoj se dolaskom novoga sultana prestao koristiti prijašnji stilski izričaj, pa se danas pretpostavlja da se pojedini stil ukrašavanja primjenjivao dok god je za njega postojalo zanimanje. Kupci takve keramike bili su većinom imućni Europljani, željni „egzotičnih“ predmeta s istoka. U svjetskim muzejima i privatnim zbirkama danas postoji samo tri tisuće primjeraka izničkog posuđa.

Osim broda i tereta, tijekom istraživanja pronađeno je i mnogo predmeta koji nam omogućuju rekonstrukciju svakodnevice tijekom plovidbe. Keramičko i metalno posuđe pronađeno u brodskoj kuhinji svjedoči o načinu kuhanja, a pronađene životinjske kosti o omiljenim obrocima tijekom puta. Pronađeno je i brončano zvono s istaknutom godinom lijevanja 1567. Može se pretpostaviti da je upravo te godine brod prvi put zaplovio.

U kožnatoj vrećici pronađen je osmanski srebrni novac (akče), koji je vjerojatno pripadao  kapetanu. Te akče kovane su u vrijeme vladavine četvorice sultana. Naime, svaki sultan kovao je svoj novac, a akče prijašnjih sultana bile su zabranjene. Međutim, većina europskih trgovaca nije poznavala pismo osmanskog carstva, pa tako ni natpise na novcu, stoga su akče prijašnjih sultana bile u optjecaju u trgovini s europskim trgovcima. Za datiranje brodoloma na pličini Svetog Pavla najvažnije su akče sultana Murata III., kovane od 1574. do 1595. godine. Zahvaljujući pronalasku brodskog zvona i akči sultana Murata III., te uzimajući u obzir dvadesetogodišnji vijek trajanja trgovačkih brodova tijekom 16. stoljeća, možemo pretpostaviti da je nađeni brod doživio nesretnu sudbinu oko 1585. godine.

Dosadašnje promotivne aktivnosti

Rezultati istraživanja toga jedinstvenog brodoloma na Sredozemlju predstavljeni su u knjizi Sveti Pavao Shipwreck (Oxford, 2014.) te na izložbi Iznik – osmanska keramika iz dubine Jadrana, postavljenoj 2015. godine u zagrebačkom Muzeju Mimara te 2016. godine u Dubrovačkim muzejima u Dubrovniku.

Značenje navedenih nalaza prepoznato je diljem Europe pa je dio pronađenog posuđa 2017. i 2018. godine bio izložen u sklopu tematskih izložbi Ocean Explorers - From Sindbad to Marco Polo u Parizu, Aventuriers des mers u Marseilleu i Into the sea of intimacy u Trstu.