Vedran Mezei će u ponedjeljak 26. studenog predstaviti u Zagrebu svoj književni prvijenac „Tu sam“ u Maloj sceni na adresi Medvešćak 2 s početkom u 19 sati. Na predstavljanju knjige, koja je pobrala same simpatije kod publike i kritike, osim samog autora govorit će izdavač Krešimir Krnić, pokretačica književnog bloga „Čitaj knjigu“ Alis Marić, te spisatelj Bruno Šimleša.

Iz recenzije knjige Alis Marić

Koje su glavne poruke knjige koje su mene posebno „prodrmale“ i s kojima sam se poistovjetila?

Cijeli život živimo za nešto što se tek treba dogoditi, a zbog toga nismo Tu, u sadašnjem trenutku. Zbog toga pate naši najbliži, pogotovo djeca.

Rijetko smo u mislima „tu“, u Sada. Trgnemo se jedino kada nam se dogodi nešto nepredviđeno i to najčešće nešto loše. Zbog toga im ne posvećujemo dovoljno pažnje.

Nikad nam ništa nije dovoljno dobro. To ne mora tako ostati.

Čini nam se da je uvijek netko drugi kriv za naše neuspjehe.

Kad se pobrineš za ono što se događa u tebi, ono što se događa izvan tebe pobrinut će se samo za sebe. Prava radost ima veze s onim što jesi, a ne s onim što radiš.

Nije ti potreban netko drugi da bi bio potpun.

Ljubav ćeš najbolje osjetiti u dijeljenju, a ne u primanju.
Ponos je samo prečica za patnju.

Svi imamo pravo biti sretni. To nije samo pravo već i naša obveza prema životu. Ne trebamo se obazirati na tuđa mišljenja.

Kupujemo stvari koje nam ne trebaju, s novcem koji nismo zaradili da bismo zadivili ljude koji nam se ne sviđaju.

Za sve što se događa postoji savršeni razlog samo što ga mi uvijek ne vidimo. Sve je međusobno povezano i ništa nije odvojeno od bilo čega.

Da bi popunili praznine u sebi trebamo prvo osjetiti zadovoljstvo i mir u samima sebi. Mislimo da ćemo biti sretni kada nešto ostvarimo. A zapravo je obrnuto. Tek kad uspijemo biti sretni, možemo ostvariti ono što želimo. Mir i zadovoljstvo uvijek su stvar osobnoga izbora.

Strah, bijes i krivnja nas još više udaljavaju od života za kojim čeznemo. Prihvaćanje je prvi korak na putu do oporavka koje u sebi podrazumijeva spoznaju da se u nama krije moć za promjenu.

Ne možemo promijeniti ono što se već dogodilo.

Znati i željeti oprostiti je najveći izraz ljubavi i dobrote.

Znat ćeš da je oprost počeo kad se sjetiš onih koji su te povrijedili i osjetiš snagu da im poželiš dobro.

Naizgled nemoguće stvari su u životu ipak moguće.

Čudno je kako svi osjećamo prijezir prema smrti dok u isto vrijeme ne osjećamo zahvalnost za život.

VEZANE VIJESTI:

INTERVJU VEDRAN MEZEI 'Uvijek se želi još i više, ali nema kraja tim željama'