Na današnji dan 1815. godine Napoleon Bonaparte pobjegao je sa Elbe. Otok Elba je u to vrijeme bio blagi oblik zatvora, a Bonaparte se našao zaotočen kad su ga saveznici po prvi put svrgnuli sa prijestolja. Napoleon je na Elbi imao poseban tretman; dopustili su mu osobnu pratnju od tisuću ljudi, a čak je imao i titulu cara otoka i vladao je nad tamošnjih 110 tisuća stanovnika.

Prije nego je pobjegao s Elbe pozorno je osluškivao što se događa u Europi, a kada je uvido da su Francuzi nezadovoljni novom vlašću odlučio je reagirati. Isplovio je sa svojim ljudima s Elbe i iskrcao se na francuskoj Azurnoj obali, pored grada Antibesa. Krenuo je prema Parizu. Kako mu se primicao, pridruživalo mu se sve više Francuza, tako da je njegova malena skupina postupno prerastala u pravu armiju. Priključivali su mu se kraljevski vojnici. Tako je, po anegdoti, u Lyonu stao pred cijelu jednu protivničku vojsku, otvorio kaput i rekao: "Ako će itko od vas pucati u svog cara, neka učini to sada." Na te riječi svi su mu se pridružili. Ušao je pobjednički u Pariz i ponovno preuzeo carsku vlast. Vladao je 100 dana, sve dok nije konačno poražen kod Waterlooa. Saveznici nisu ponovno počinili istu grešku. Ovaj put su ga zatočili na malom izoliranom otoku u Atlantskom oceanu, Sv. Heleni, gdje je i umro.

Današnji dan od iznimne je važnosti i za hrvatsku kulturu. Naime na današnji dan 1895. godine Vlaho Bukovac počeo je izrađivati svečani zastor za Hrvatsko narodno kazalište koje posjeduje jedan željezni i sedam oslikanih zastora koji se postavljaju u različitim svečanim prigodama.

Među brojnim prijedlozima koje je intendant Stjepan Miletić upućivao Vladi tijekom izgradnje nove zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta, prihvaćena je njegova zamisao da svečani zastor za otvorenje novoga kazališta 1895. izradi slikar Vlaho Bukovac. Danas poznatom pod imenom Hrvatski preporod, zastoru je bio radni naslov Slavlje narodne lirike i dramatike, a stvarni Preporod hrvatske književnosti i umjetnosti. Za temu svečanoga zastora Miletića je vodila misao o kulturnom objedinjenju dvaju hrvatskih središta – Dubrovnika i Zagreba.

Prednji plan kompozicije čini predvorje antičkoga hrama gdje sjedi slavni dubrovački pjesnik Ivan Gundulić kojega krune vile i geniji, a u poklonstvo mu dolaze hrvatski preporoditelji 19. stoljeća na čelu s Ljudevitom Gajem. Posebnu skupinu čine tri znamenita kazališna umjetnika – Josip Freudenreich i tada još aktivni slavni glumci Adam Mandrović i Marija Ružička Strozzi. U pozadini s lijeve strane vide se obrisi Dubrovnika i kule Minčete te puk iz dubrovačke okolice koji slavi slobodu, a u desnoj pozadini vide se obrisi Zagreba i stanovnika sjeverne Hrvatske. Spajanje Hrvata sa sjevera i juga na kompoziciji Bukovčeva zastora postalo je simbolom ideje hrvatskoga zajedništva.