Dubrovački Srbin Jovan Sredojević za vrijeme Domovinskog rata bio je zastavnik JNA, a u odori neprijateljske vojske život je dao za Hrvatsku. Naime, pripadnici JNA su ga ubili u zaseoku Banja kraj Slanog, nakon što su otkrili da je Sredojević obavljao obavještajne zadatke za Hrvatsku vojsku. Ne samo da je davao važne informacije, već je obavljao i druge bitne zadaće. Hrvatima, Slovencima i Albancima pomagao je da pobjegnu iz JNA u Trebinju, gdje je službovao (na početku rata htio je prebjeći na hrvatsku stranu, ali u dogovoru s hrvatskim zapovjednicima, ostao je u neprijateljskom taboru), s otočanima je izvlačio vojnike iz mljetske vojarne, mještanima je dijelio hranu iz vojnih skladišta i prenosio poruke, a na Šipanu je onesposobio radar da ga JNA ne bi koristila. O njegovim dobrim djelima postoje brojna svjedočanstva mještana i pripadnika Hrvatske vojske, a također postoji dokument iz 1993. koji potvrđuje da je Sredojević bio u kontaktu sa zapovjedništvom obrane Dubrovnika. Čak su i pripadnici JNA na suđenjima za njihove zločine spominjali Sredojevićeve hrabre podvige.

Međutim, sve to nije dovoljno da se čovjeka koji je život dao za Hrvatsku – proglasi braniteljem. Naime, prema hrvatskim zakonima, čovjeku koji je poginuo u uniformi neprijateljske vojske, ne može biti dodijeljen status branitelja. Pitali smo resorna ministarstva kako je to moguće i zašto se zakon ne promijeni.

-Jednostavno je to tako. Sukladno pravnim propisima RH, Sredojević ne može dobiti status branitelja – kratko su nam kazali iz MUP-a dok iz drugih ministarstava nismo dobili odgovore.

Jovanov sin Nenad godinama je očajan zbog hrvatske birokracije.

-Nakon svega, smatram licemjernim moga oca nazivati braniteljem u bilo kakvom obliku, jer on nije u nijednom vojnom, braniteljskom, državnom, županijskom ili gradskom spisu ili dokumentu nazvan “braniteljem”. Čak ne znam je li se vodi kao ikakva žrtva domovinskog rata, možda jedino u statističke svrhe. Njegova djela govore za njega, a Republika Hrvatska je rekla svoje po tom pitanju i to ne bih dalje komentirao – kazao nam je Nenad.

Godinama je, zajedno s odvjetnicima, pokušavao pobijediti zakone, čak se nada pojavila da bi njegovom ocu mogao biti priznat status branitelja, kada je doznao da se uredbom predsjednika Hrvatske kao vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, nekome može dodijelili taj status mimo pravnih propisa, ali naposljetku, ni od toga nije bilo ništa.

-Pisao sam i bivšem predsjedniku Mesiću, i sadašnjem Josipoviću, ali ništa se nije pomaklo s mrtve točke – rekao nam je Nenad.

I mi smo poslali upit predsjedniku Ivu Josipoviću, ali se on na njega oglušio. Pomalo je to licemjerno od njega. U vrijeme kada umalo dolazi do državnog udara zbog ćirilice u Vukovaru čije uvođenje podržava, predsjednik ne želi hrvatskom vojniku i dubrovačkom Srbinu omogućiti status branitelja. Da je to učinio, mogla se i priča oko ćirilice u Vukovaru odvijati bez tenzija. Jer rijetko se u medijima pojavljuje podatak da je puno Srba (i drugih nacionalnih manjina) branilo Hrvatsku, a dobar dio njih dao je život za Lijepu našu. Mogao je Josipović lijepo iskomunicirati da bi srpski branitelji valjda posljedično mogli u slobodnoj državi pisati pismom kojim žele i odmah bi se spustile tenzije i započeo bolji dijalog.

No, druga je to tema. Danas je dan dubrovačkih branitelja, a Nenad nam kaže da to u slučaju njegova oca nikako ne vrijedi.

-Branitelji su oni koji su u evidenciji, u kojoj mog oca nema. Dakle 6. prosinca, nažalost, nije njegov dan. Preživjelim braniteljima čestitam njihov dan, a poginuli neka počivaju u miru i hvala im – zaključuje Nenad Sredojević koji, kako se čini, odustaje od daljnje bitke s pravnim institucijama i predsjednikom.