Ivo Žeravica, Antun Kralj i Antoan Kralj oslobođeni su po svim točkama optužnice u aferi „Pet zvjezdica“. Odlučilo je to Sudsko vijeće Županijskog suda u Splitu pod predsjedanjem suca Damira Romca.

Podsjetimo, istraga u ovoj aferi pokrenuta je još 2007. godine, nakon što je hotelijer Goran Štrok, tada vlasnik Hotela Bellevue prijavio pokušaj iznude mita u visini 440 tisuća eura. U ljeto 2008. podignuta je optužnica protiv bivšeg pomoćnika predstojnika Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji Iva Žeravice te dubrovačkog poduzetnika Antuna Kralja i njegova sina Antoana.

Prema USKOK-ovoj optužnici iz 2008. godine teretilo ih se zbog počinjenja više kaznenih djela primanja mita, davanja mita, zlouporabe položaja i ovlasti te poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti. Točnije, prema optužnici, Žeravica i Antun Kralj najprije su tražili 120 tisuća eura za dozvolu, a zatim je sam Žeravica tražio 200 tisuća eura. Kada je Štrok odbio platiti tražene iznose zaključeno je kako njegov hotel nema uvjete za dobivanje uporabne dozvole. Žeravica se teretio da je zatim ponovo od Štroka tražio 120 tisuća eura kako bi mu ovaj nakon lokacijske, izdao i dopunu građevinske dozvole.

Štrok u početku nije uspio snimiti razgovore sa Žeravicom, ali kasnije jest. Štrok je vrlo brzo doznao da Žeravica od njega očekuje mito kako bi riješio taj problem. To mu je Žeravica ispričao 9. siječnja 2007. na sastanku u hotelu Palace. Žeravica mu je u tom razgovoru otvoreno rekao da bi trebao platiti mito kako bi prošao tehnički pregled, te da će ga to koštati 1,5 milijuna kuna. Dijelovi razgovora iz kojih se to vidi tekli su ovako:

Žeravica: Puno je igara i vi ste u poziciji i sad jednostavno nešto kupujete... Vi ste dovedeni u tu poziciju.
Štrok: Da?
Žeravica: Vi ste dovedeni u poziciju da nešto kupujete. 
Štrok: Da nešto kupujem?
Žeravica: Da. Vi sad nešto kupujete. Spletom okolnosti, tako je. Vi sad ovaj tehnički, doslovno...
Štrok: No, no, moram kupit. 
Žeravica: Doslovno, ako hoćete, morate kupiti. 
Štrok: Da, da, znam, znam. Ja to znam da moram kupiti. Sve mi je jasno...
Žeravica: Kad se sve zbroji, Antunu bi na računu trebalo ostati milijun i pol kuna. 
Štrok: Jebem ti, pa to je dvjesto hiljada eura.

Žeravica je Štroku u tom razgovora objasnio kako bi i komu trebao platiti mito. Rekao mu je da bi taj iznos trebao platiti tvrtki Konel, u vlasništvu Antuna Kralja, koja je bila podizvođač radova na obnovi hotela Bellevue. Iznos bi se fakturirao kao nešto uvećana cijena izvođenja radova, koja bi inače bez mita bila 11 milijuna kuna. Žeravica je Štroku rekao i da je o tome razgovarao s Kraljem. Taj svoj razgovor s Kraljem Štroku je opisao ovako: “Ja ne znam sad koliki su njegovi apetiti... Ja sam ga pitao otvoreno: ‘Antune, kolika je cifra u pitanju?’ On je rekao da je u pitanju nekih 11 milijuna kuna. Rekao sam mu: ‘Antune, mislim da se tu može naći sasvim pristojno materijala da se ovo odradi. On mi je na to rekao da može. Znači, to je nešto što vi... Sad otvoreno govorim, kao da se ispovijedam.“

Štrok se pokušao dogovoriti da taj iznos isplati nešto kasnije, potkraj 2008., kad bi se trebali početi izvoditi radovi na obnovi hotela Kompas, ali je to Žeravica odbio, rekavši Štroku da je Kompas zaseban slučaj “po cijenama koje ćete opet vi korigirati“.

Štroka je posebno naljutilo to što se cijena sa 120 popela na 200 tisuća eura. On je o tome razgovarao i s Antunom Kraljem. Kralj ga je također posjetio u hotelu Palace početkom siječnja. Razgovor u nekim dijelovima nije baš bio ugodan, jer je Kralj bio nezadovoljan što mu novac već nije uplaćen. U jednom dijelu tekao je ovako:

Kralj: Ti si se napio hladne vode, kako si rekao ono u Bellevueu.
Štrok: Jesam! Jako.
Kralj: Slušaj! Pit ćeš i dalje hladnu vodu, prijatelju...

Potom ga je Kralj podsjećao da mu je sredio izravne sastanke s Anuškom Šutalo i Božidarom Benićem, koji su bili uključeni u tehnički pregled Bellevuea, te da je Štrok zato presedan u Dubrovniku. Taj razgovor pokazuje da Kralj praktično kontrolira dužnosnike koji imaju značajne uloge u postupku koji prethodi izdavanju uporabnih dozvola u Dubrovniku, da on može srediti da se ti dužnosnici neformalno sastanu s investitorima i pomognu im “premostiti“ nedostatke u njihovim projektima. Sumnju da se radi o neprimjerenom odnosu i zakonski upitnom angažmanu državnih službenika pobuđuje ovaj dio razgovora Kralja i Štroka:

Kralj: Pazi, prije tebe nitko, ni s kim nisu sjedali. I tvrdim ti, iza tebe ni s kim neće nikad sjedit. 
Štrok: Dobro.
Kralj: A o njima tebi ovisi Bellevue. Ja sam ti rekao, Gorane, molim te, primi ih. Ništa drugo nisam rekao. Obavi razgovor s njima. 
Štrok: I ja sam...
Kralj: Obavio si korektno razgovor i to, ali zapamti - ti si prvi u gradu!
Štrok: Dobro. 
Kralj: Inače s njima nema razgovora.

Štrok se potom Kralju nakratko požalio zato što mu je Žeravica povisio cijenu mita sa 120 na 200 tisuća eura. Kralj je pokazao razumijevanje za njegovo negodovanje:

Kralj: Nije mi trebao Žera podizat to. 
Štrok: Tko to?
Kralj: Žera, Žeravica. Ja ga zovem Žera... Ta dva - ta ženska i taj čovjek. To je moj obraz. To te ne smije koštat. To ja činim Goranu Štroku. I to nitko ne smije doznat. 
Štrok: Pa to nitko i ne zna!
Kralj: Pazi, ta dva...
Štrok: To nitko i ne zna!
Kralj: Oni nisu u njegovoj službi. Jedna je iz drugog ministarstva, a drugi je u MUP-u! On je u MUP-u!

Kralj i Štrok sastali su se i početkom ožujka 2007. kako bi razgovarali o tehnici prebacivanja mita za uporabnu dozvolu. Mito je očito već trebalo biti uplaćeno, ali se to još nije dogodilo. Tvrtka Međimurje, koja je bila glavni izvođač radova, trebala je dobiti taj novac na svoj račun, a potom ga transferirati Kraljevu Konelu. Kralj je 5. ožujka 2007. sa Štrokom u hotelu Palace o tome razgovarao ovako:

Kralj: Oni nisu prebacili. Aaa, ja sam ušao u rat s njima sada, definitivno. Možeš li ti organizirati da meni Međimurje prebaci pare?
Štrok: Mogu. 
Kralj: Da ih nagaziš i rečeš: “Kompletno prebacite!“
Štrok: Dobro. 
Kralj: Ja iz toga izdvajam za njega. 
Štrok: Za koga?
Kralj: Za Ivu (Žeravica op. a.).
Štrok: Aha.
Kralj: Nema više dvjesta. 
Štrok: Dobro. 
Kralj: Rekao sam mu da je bio nekorektan. On je onda meni uzvratio - da je vjerojatno kako su listali dokumentaciju dalje, dok su je išli dizat, da je tu problema ohoho. 
Štrok: Ali...

Žeravica je Štroku rekao i da je cijena mita porasla zato što Štrok za izdavanje dokumenata za obnovu hotela Dubrovnik Palace nije platio 60 tisuća eura Stijepi Butijeru, članu dubrovačkog gradskog poglavarstva zaduženom za urbanizam, dugogodišnjem članu Savjeta za prostorno planiranje Hrvatske i vlasniku niza tvrtki pod nazivom Alfa-plan. Butijer je Kraljev blizak poslovni suradnik, a s njim je i suvlasnik tvrtke Dubrovačka investicijska grupa (DIG). Butijera u Dubrovniku smatraju najutjecajnijom sivom eminencijom odjela koji se bavi izdavanjem lokacijskih, građevinskih i uporabnih dozvola. Štroka je povećavanje mita jako uzrujalo pa je čak nazvao Butijera da mu objasni zašto bi mu trebao platiti taj novac, pogotovo stoga što s obnovom hotela Dubrovnik Palace nije bilo nikakvih problema, niti je itko prije od njega tražio mito. Međutim, Butijer je o tome odmah informirao Žeravicu.

To se vidi i iz dijela razgovora koji je Žeravica sa Štrokom vodio 28. studenoga 2007. u hotelu Palace. Taj je razgovor snimao i Goran Štrok, a već su u cijelu akciju bili uključeni i agenti Uskoka, koji su također snimali taj sastanak. Žeravica je Štroku ispričao detalje njegova sastanka s Butijerom.

Žeravica: Vi ste u jednom momentu sjeli s gosparom Butijerom, ali ste polučili krajnje negativan rezultat. 
Štrok: Ne, ne, to se... Ja se tu apsolutno slažem. 
Žeravica: Sami ste sebe zakopali, a da niste bili ni svjesni da ste se zakopali. 
Štrok: Zašto? Ja ću vam reći zašto. Ivo, ja sam njemu došao i rekao, Stijepo, od tvoje strane nije fer da si meni rekao da si svoje račune podmirio, što si trebao podmiriti i platiti. Ti to nisi ni podmirio, niti si to platio i to je nefer. 
Žeravica: To je njegov obraz. 
Štrok: Eto, i ja sam mu rekao da je to nefer. 
Žeravica: Sinoć nam je reprezentirao, to je vaš problem...

Kasnije, u istom razgovoru, Štrok i Žeravica razgovarali su o više tehničkih aspekata Štrokovih problema s hotelom Bellevue, ali su se vratili usuglašavanju svih pojedinosti oko isplate mita za uporabnu dozvolu. Kako je u toj fazi u cijeli slučaj bio uključen i Uskok, sljedeći sadržaj razgovora poslužit će i kao dokaz u postupku koji se vodi protiv Kralja i Butijera. Taj je dio razgovora 28. studenoga 2007. tekao ovako:

Štrok: Jel ostaje, jel ostaje, samo malo da se diskauntira naš dogovor. Jel može?
Žeravica: Ako mislite ono kad ste mi dali ruku... 
Štrok: Da.
Žeravica: Ja sam to ljudima prenio i to je njima dovoljno. 
Štrok: 150 hiljada (eura op. a.). 
Žeravica: A?
Štrok: Jel 150 hiljada u redu? Molim?
Žeravica: 120.
Štrok: 120 hiljada. 120. Fine. Evo.
Žeravica: To ste vi rekli. 
Štrok: Slažem se. Bilo je - poslije smo išli na 200. Pa ste rekli treba više...
Žeravica: A, ne, ne, ne. To nije bilo moje, to nema šanse. 
Štrok: A rekli ste na kraju 200. 
Žeravica: Jesam, ali gledajte, ja kurir...
Štrok: Jesam ja rekao, teško mi je. Previše je. 
Žeravica: Ne želim biti kurir.
Štrok: Dobro.
Žeravica: Nemojte vi mene krivo shvatit. 
Štrok: Dogovoreno. Znači 120 hiljada kada je gotovo - imate ih. 
Žeravica: Ali vaš projektant mora potpisati zamolbu i biti spreman 24 sata. 
Štrok: I bit će. I bit će...
Žeravica: Oni će ići afirmativno. Možemo li? Ajmo ruku pod ruku... Bez trvenja.
Štrok: Dogovoreno.