SVETI VLAHO U INDIJI Posjetili smo daleku crkvu koju su sagradili stari Dubrovčani (FOTO)

Autor: dubrovackidnevnik.hr
Crkva svetog Vlaha u Indiji starija je od crkve svetog Vlaha u Dubrovniku

Diljem vijugave neugledne ceste, koja se proteže od Stare Goe do sela Gandaulim, raštrkane su prekrasne kolonijalne kuće i da nema smeća svuda uokolo, čovjek bi mogao pomisliti da je na Kubi, u Brazilu, Južnoj Africi... Ali kada vidite hrpetinu otpada u kombinaciji s tisućama pasa lutalica i krava brstilica ne treba vam GPS da saznate točnu lokaciju – vi ste sigurno u Indiji.

Zapadnu Indiju Portugalci su počeli kolonizirati još u drugoj polovici 15. stoljeća, zbog tekstila i začina. Stari Dubrovčani također su shvatili važnost Indije u ondašnjoj svjetskoj trgovini, pa su nedugo nakon dolaska Portugala i sami osnovali svoju koloniju, nemaštovitog imena Sao Braz (odnosno Sveti Vlaho). Još i danas, petstotinjak godina od njihova dolaska stoji podsjetnik da je ovaj daleki kraj svijeta svojevremeno bio povezan s Dubrovnikom – crkva svetog Vlaha je i dalje tu, a mi smo se uputili da ju posjetimo.

Smještena je na malom brežuljku oko kojeg je opasana niska ograda, koju je bez problema svladalo nekoliko pasa lutalica i sad se izležavaju na proplanku okupani toplim goanskim suncem. Osim njih, nigdje nikoga, pa čovjeku nije svejedno uputiti se prema mršavim kosturima na četiri noge. Psi diljem Indije izgledaju kao besplatni transport za kugu i koleru. Mršavi su kao plaća modernog novinara, izubijani nedostatkom hrane, brige i vremenskih (ne)prilika. Nepokretni leže dobar dio dana, i pretežno su miroljubive naravi, ali zna im nešto doći, pa odjednom polude, laju, režu, zalijeću se… Ipak ovi su bili nezainteresirani za bilo kakvu aktivnost, možda nas je pričuvao i naš dobri sveti Vlaho.

Crkva je prekrasna, kao uostalom i brojne druge diljem Goe. Građena je 1563. godine, a povjesničari imaju dvojbu je li napravljena od temelja ili je preuređena od neke starije građevine. Ovi što se zalažu za tezu da je građena od početka tvrde kako je crkva u Goi, u biti preslik stare crkve svetog Vlaha u Dubrovniku, koja je uništena u potresu 1667. godine. Eto nam paradoksalne situacije – crkva svetog Vlaha u Goi starija je od današnje crkve svetog Vlaha u Gradu.

Crkva svetog Vlaha u Indiji građena je 16. stoljeću

Približavamo se vratima crkve odakle se smješka Vlaho, sve je pusto, nigdje nikakve indijske duše, pa se šetamo oko crkve, i eto nas na omalenom groblju. Čitamo nadgrobne spomenike i čudimo se natpisima: Fernando Santos, Joao Sao, Manuel Pinto… Još samo fale Nuno Gomes i Rui Costa, i eto cijele reprezentacije Portugala. Zaista se posjetitelj ovih krajeva Indije ne može načuditi činjenici da se ovdašnji stanovnici zovu kao Portugalci ili Brazilci, te da su veliki katolici. Iako su crkve nedjeljom pune i vole isticati katoličku pripadnost, ipak ćete krave vidjeti doslovno na svakom koraku. Od glavnih cesta do najljepših plaža. Ona iskonska, hinduistička Indija još uvijek nekako preživljava u Goi.

Nakon povratka s groblja srećemo nekog lokalca, vjerojatno se zove Luis Figo ili Pedro Pauleta, i pitamo ga možemo li ući u crkvu. On objašnjava da će sada doći lokalni svećenik i da će nas pustiti, a da on čeka neke svoje sumještane, jer imaju, koliko smo shvatili, nekakvu malu procesiju. Zar vam procesija ne pada 3. veljače, pitamo ga.

-Kako ste znali da nam je tad procesija? – pita nas iznenađeno Fernando Couto.

Ukratko mu objasnimo da smo iz grada koji je osnovao njegovo selo i da je sveti Vlaho naš, isto koliko je i njihov.

-Ah, da, znam tu priču – zaključuje, iako nas nije baš uvjerio da je s njom na ti.

U to se pojavio svećenik crkve svetog Vlaha Lino de Sa (to mu je pravo ime), te smo i njemu kazali tko smo i što smo i da nam je čast vidjeti crkvu našeg zaštitnika. Lino itekako dobro zna za Dubrovnik i svetog Vlaha. Ima bit da mu tu i tamo nalete neki dubrovački padobranci, baš poput nas, koji ga maltretiraju poveznicama grada pod Srđem s dalekom Indijom.

Svećenik Lino de Sa zna priču o svetom Vlahu i Dubrovniku

-Dubrovčani su osnovali koloniju Sao Braz, koja je brojila od 10 do 12 tisuća stanovnika – objašnjava nam Lino de Sa – Do dana današnjeg se među jednim dijelom ovdašnjeg stanovništva pronosi glas o sjajnim brodograditeljima koji su došli iz daleke zemlje. Dubrovčani su trgovali s indijskim začinima i tekstilom, ali su ovdašnje stanovnike podučili sjajnoj i naprednoj tehnici brodogradnje.

Vidimo da je dobro upućen u priču i da ga interesira, pa ga pitamo je li bio u Dubrovniku.

-Ja ga osobno nisam posjetio, ali bivši svećenik ove crkve zajedno s jednim mještaninom bio je na proslavi Feste svetog Vlaha, mislim da je to bilo 2008. godine. U to su se vrijeme u vašoj zemlji Hrvatskoj skupljala sredstva za obnovu naše crkve, zbog čega smo vam jako zahvalni – kaže nam Lino de Sa, te nas uvodi u crkvu pokazujući nam drveni oltar.

-Vidite onaj kip tamo svetog Vlaha. To je poklon iz Dubrovnika. Vidite što piše ovdje! – pokazuje nam.

Na kamenom kipiću piše sveti Vlaho, Dubrovnik. Zanimljivo da je lik svetog Vlaha, s prepoznatljivim motivom grada u rukama, isklesan na zvonu crkve u Goi. To su zvono, još u ono vrijeme, Dubrovčani donijeli iz Grada, a održalo se sve do danas. A tu je i procesija u čast svetom Vlahu, gotovo ista kao u Dubrovniku. Oko crkve se nosi kip u procesiji, a također prigodom feste se izvodi čin grličanja. Zaista su nevjerojatne poveznice zapadne obale Indije poznate po partijima i hipicima s gradom pod Srđem. Koliko je samo godina prošlo, a tradicija se održala, a kada još znamo da Dubrovčani nisu predugo ostali u Indiji, onda je misterija još veća.

Naime, već u 17. stoljeću važnost Indije u svjetskog trgovini opada, a kada je Dubrovnik zadesio Veliki potres, skroz su odustali od trgovine u Indijskom oceanu. Iako su se na dalekoj obali zadržali svega stotinjak godina, njihov utjecaj je ostao do danas.

Indijci koji žive u Goi su većinom katolici

Unatoč činjenici da se dio priče o Dubrovčanima u Goi zna, a u posljednje vrijeme povjesničari tu tematiku sve više istražuju, dosta je toga obavijeno velom ogromne tajne. Dobro se zna da se u Dubrovačkoj Republici sve zapisivalo, pa i najbanalnije svakodnevne stvarčice, no u vezi kolonije u Goi, nije se puno tinte potrošilo. Povjesničari smatraju da se o Indiji nije puno pisalo i govorilo, jer je službena vanjska politika Republike bila da Dubrovnik ne osniva kolonije. Dubrovačka Republika je u čitavoj povijesti imala svega par kolonija, a to se nikad nije puno isticalo.

Pozdravljamo se s našim domaćinom Lino de Sa zaželjevši mu da jednog dana dođe u Dubrovnik. Dok bacamo posljednji pogled na crkvu svetog Vlaha u Gandaulimu divimo se odvažnosti i hrabrosti naših predaka, starih moreplovaca, koji su na jedra plovili oceanima otkrivajući nepoznate krajeve. U teškim trenucima velikih valova i jakog vjetra, sigurno im je velika utjeha bila molitva svetom Vlahu. I eto već preko tisuću godina armenski svetac spaja sve Dubrovčane u dobru i zlu, ali i njihove daleke rođake na Zapadnoj obali Indije.

Popularni Članci