Obećali su joj 2000 dolara za dan snimanja, i besplatan let iz studentskoga grada na jugu SAD-a do San Diega, piše Jutarnji. Nekoliko dana prije leta, nazvali su je i rekli da će snimati pornografiju. Obećali su joj da snimke nikada neće završiti na internetu, nego da će ih prodati privatnom kupcu u Australiji te da će samo biti na DVD-u.

Pet minuta

Monica je dobila i brojeve djevojaka koje su navodno prije radile s istom agencijom, da joj ispričaju svoja iskustva. Sve su bile iznimno zadovoljne, pohvalile su poslodavce, imale su ugodno iskustvo, snimke nikad nisu završile na internetu.

Kada je sletjela u San Diego, pokupila su je dva muškarca - snimatelj i “glumac” - odveli su je u skupi hotel i dali joj bunt papira da potpiše. - Tu piše sve što smo se dogovorili, nemaš vremena to čitati, propustit ćeš povratni let - rekli su joj. Uvjeravali su je da će snimanje trajati oko sata, po pet minuta u pet različitih seksualnih pozicija.

Snimanje je trajalo više od četiri sata i graničilo je s mučenjem, od grubog snošaja počela je i krvariti. Monica je počela plakati i molila ih da prestanu, no rekli su joj da je potpisala ugovor te ako sad odustane, ne samo da neće dobiti svoj novac, nego će joj otkazati i povratni let te će se sama morati pobrinuti za put kući, udaljenoj više od 1000 kilometara.

Slomljena i iscrpljena, Monica se vratila kući u suzama, nadajući se da će sve ubrzo zaboraviti, no onda je počeo pravi horor. Nekoliko tjedana kasnije javila joj se prijateljica iz srednje škole i rekla da njezina snimka kruži. Vidjeli su je njezini roditelji, obitelj, prijatelji, razredni kolege... Njene su gole fotografije objavljene na internetu s njezinim imenom, prezimenom, imenima članova obitelji i linkovima na njihove profile na društvenim mrežama.

Uigrani

Slučaj Monice Evans nije jedini. Ukupno su 22 tužiteljice u građanskoj tužbi protiv tvrtke koja stoji iza stranica GirlsDoPorn i GirlsDoToys. Njihovi odvjetnici razgovarali su s više od stotinu žrtava dobro uigrane operacije koja je u nešto više od šest godina uprihodila više od 17 milijuna dolara. Pravi broj žrtava sigurno je znatno veći i broji se u stotinama.

Iza tvrtke su stajala tri muškarca - glumac Ruben Garcia, snimatelj Matthew Wolfe i vlasnik Michael Pratt. Trojac je plaćao na desetke lažnih referenci, a djevojke bi dobile novac za laganje o tvrtki. Djevojke bi se pravile da su bivši modeli, hvalile tvrtku i smirivale potencijalne žrtve.

Nakon što bi ih snimili, Pratt i suradnici objavili bi i osobne detalje djevojaka na stranicama PornWikiLeaks, na kojima su bili administratori. Njihove su se stranice uzajamno reklamirale.

Nakon građanske tužbe, savezna država Kalifornija podigla je i saveznu tužbu za trgovinu ljudima, iznudu, ucjenu i primjenu sile. Prošli mjesec, tužba je proširena i na proizvodnju i distribuciju dječje pornografije. Neke od djevojaka, ispostavilo se, bile su maloljetne.

U optužnici su uključeni i administratorica Valorie Moser te bivši snimatelj Teddy Gyi, koji su također lagali djevojkama što ih očekuje i gdje će završiti njihove snimke, a Moser je bila zadužena za organiziranje referenci.

Garcia i Wolfe uhićeni su sredinom listopada, a ubrzo su uhićeni i Moser i Gyi, no mozak operacije, Pratt, pobjegao je na rodni Novi Zeland i smatra se bjeguncem.

Pratt i suradnici višestruko su upropastili živote svojih žrtava. Osim što su javno objavljivali osobne podatke svojih modela kako bi privukli promet svojim stranicama, Garcia je nekoliko puta i silovao djevojke nakon snimanja. Uhvatio bi ih ubrzo nakon što su se kamere ugasile, prije puta do aerodroma, i još jednom im se nametnuo, bez straha.

Računao je da žrtve neće prijaviti silovanje nakon što su upravo snimile eksplicitnu scenu s njim, niti bi im itko vjerovao. Snimkama bi lako objasnio prisutnost svojeg DNK u žrtvama, sve ozljede mogle bi se pravdati grubljim seksom.

Nekolicina žrtava ipak je smogla hrabrosti prijaviti slučaj policiji, no gotovo sve su ignorirali. Pune tri godine ni jedna policijska postaja nije ni pokušala istražiti Garciju, Pratta i njihovu tvrtku, iako su dobili barem desetak prijava. U jednom se slučaju policajac u izvještaju pravdao da “nije mogao pronaći navodnog počinitelja” iako im je žrtva dala sve kontakt-brojeve i e-mailove putem kojih je komunicirala s tvrtkom.

Tek kada je priča nekolicine žrtava dospjela u medije, u slučaj se upleo FBI, a istraga je rezultirala serijom optužnica za teška kaznena djela.

Odvjetnici obrane tvrde da je riječ o djevojkama koje su svojevoljno sudjelovale u snimanju pornografskih uradaka, da su svoj pristanak potpisale i snimile na video te da se sada javljaju samo zato što su požalile zbog odluke.

Kazna

No, njihove tvrdnje pobijaju izjave žrtava, dokazi o povezanosti stranica GirlsDoPorn i PornWikiLeaks te svjedočanstva Moser i Gyia, kao i brojnih djevojaka koje su posvjedočile da su im redovito bile plaćali da lažu o ugledu tvrtke potencijalnim žrtvama.

Za djela za koja ih tuže, Garcia i Wolfe mogli bi dobiti i doživotni zatvor, kao i Pratt, no upitno je hoće li Novozelanđanin ikad dospjeti u ruke američkih vlasti. Na što god bili osuđeni, nikakva kazna ne može nadoknaditi štetu koju su počinili stotinama mladih djevojaka.

Mnoge su pale u tešku depresiju, izgubile prijatelje i završile prezrene od obitelji. Neke su se odselile u druge države. Nekolicina je potpuno očajna pokušala samoubojstvo. - Osjećala sam se kao da sam si sama to napravila i da sam sve to zaslužila - rekla je Monica za Vice. “Danas mi je jasno kakva je sve to bila prevara.”