"To je opcija koja se nudi na početku. Radi se prosječno 10 sati svaki dan, tijekom sedam mjeseci boravka na kruzeru, ali može iz dva dijela, 6 sati ujutro plus 4 sata popodne. Plaćena mi je hrana, a primat ću najmanje 3 puta više nego što bi u Crnoj Gori zaradio u svojoj struci. Ono što je još važnije - nakon nekoliko godina rada, ako se pokažeš, možeš napredovati i doći do pozicije supervizora, gdje je plaća nekoliko tisuća eura", kaže Krivokapić.

Istraživanje podgoričkog ureda britanske Vestminsterske zaklade objavljeno prošlog tjedna pokazalo je da čak 70 posto mladih razmišlja o odlasku iz Crne Gore. 14 posto već poduzima konkretne korake da to i učini.

Branka Ćalasan je diplomirana psihologinja. Profesorica psihologije iz Bara je i sistemski obiteljski terapeut, ali i pored svih tih kvalifikacija za nju nema stalnog posla u Crnoj Gori. I ona ozbiljno razmišlja o odlasku iz zemlje i aktivno radi na tome.

Crnu Goru već godinama napuštaju stručnjaci, a najslikovitiji je primjer liječnika kojih je otišlo 150, što je za zemlju od 600 tisuća stanovnika veliki broj.

Krivokapić za DW kaže da je odlučio otići iz Crne Gore i potražiti posao u inozemstvu jer je "ovdje izgubljena nada".

"Institucije su zarobljene i okrenute uskim interesima elite. U inozemstvu postoji mogućnost slobode izbora i šansa da se natječete na tržištu, dok u Crnoj Gori postoji 'rođačka ekonomija', gdje sve konce u društvu vuče vladajuća stranka", tvrdi Krivokapić.

Promijenio je nekoliko poslova u privatnim tvrtkama, ali tvrdi da nije mogao naći stalno zaposlenje u svojoj struci jer se u Crnoj Gori, čak i u privatnom sektoru, ljudi zapošljavaju po sistemu "usluga za uslugu".

"Do posla se ovdje isključivo dolazi preko stranačkih, rodbinskih ili kumovskih veza ili tako što nekome učinite neku usluga, pa vam on u svojoj firmi zaposli nekog iz obitelji. Dakle, tu nema tržišnih odnosa gdje se gledaju produktivnost i efikasnost, nego su na djelu neki potpuno drugi parametri", smatra Krivokapić, prenosi Novac.hr.