U obiteljskom domu Dina Miškića takva odluka dočekana je s razočaranjem i tugom. Pogotovo zato što se samo nekoliko sati ranije pojavila informacija da je posada pronađena, da su svi živi na brodu turske kompanije te da plove prema obali. Ispostavilo se da je informacija netočna, što je prebolno iščekivanje učinilo još težim, piše Jutarnji.

Ipak ni jedne sekunde nisu prestali vjerovati. Uopće ne sumnjaju da će se Dino vratiti. Znaju kolika je mora preplovio i da je on pravi iskusni morski vuk.

- Dino i njegovih šest kolega plutaju negdje na Atlantskom oceanu, pitaju se gdje je zapeo ostatak svijeta, gdje su službe za spašavanje, gdje su oni koji ih trebaju vratiti kući… I zato nećemo previše pričati o Dinu, on će sve sam ispričati kad se vrati kući, svojoj obitelji i prijateljima - kažu nam njegovi bližnji kojima je od 26. rujna život na čekanju.

Prve reakcije

Toga četvrtka informacija se brzinom munje proširila Hrvatskom. Tegljač kompanije Bourbon Rhode potonuo je, a sudbina 14 članova posade na čelu s kapetanom, Hrvatom, Dinom Miškićem prepuštena je podivljalom oceanu. Trojica su pronađeni i sretno su se vratili svojim obiteljima, četvorica nažalost nisu pobijedila dvadeset metara visoke valove, a preostali čekaju da ih pronađu i vrate kućama.

- Šok i nevjerica možda najbolje opisuju naše prve reakcije. Svatko tko dobije vijest da mu je prijatelj doživio brodolom i izgubljen je u Atlantiku može osjetiti samo tugu i nemoć - govore najbolje prijateljice Dinove supruge Marijane, koje su joj već 16 dana najveća podrška i snaga. Na sebe su preuzele sve, od pisanja mailova na tisuće adresa, bezbrojnih poziva, traganja za informacijama. Jer bi isto tako i Marijana napravila da je neka od njih u takvoj situaciji.

- Informacije su dolazile na kapaljku, a iščekivanje i neizvjesnost bili su preteški. I tako je nastao ‘krizni stožer’ - u subotu 28. rujna otvorili smo Facebook grupu Bourbon Rhode Rescue i započeli preko grupe prikupljati informacije o potrazi - kažu.

Pitamo ih tko su.

- Tko smo mi? Obični ljudi s običnim životima. Mi smo, zapravo, sedam obitelji koje su rodbinski ili prijateljski povezane s Dinom i Marijanom. Svi se poznajemo i družimo već dugo, neki cijelog života, neki još od školskih dana… Veže nas iskreno i duboko prijateljstvo. Tko smo pojedinačno, smatramo nevažnim. Nismo javne osobe i nemamo interesa javno iznositi svoje priče. U kontekstu svega što se događalo od 26. rujna, mi smo ‘alat’ koji ima zajednički cilj - biti snažna podrška svojim prijateljima u njihovim najtežim trenucima. Pomoći im da ovo prebrode i da se ponovno nađu svi na okupu. Sve smo poduzeli s tom mišlju - kaže grupa koja pruža bezuvjetnu podršku.

Krug snage

No, Šibenik je mali grad. Svi znaju tko su žene koje su svoje živote stavile na čekanje i podrška su prijateljici 24 sata na dan. U njihovim životima vrijeme više nije nikakva odrednica. Nema više podjele na noć i dan, pristojno vrijeme za pozive, nije važno hoće li zvonjava telefona probuditi njihovu usnulu djecu. Važno je primiti poziv. Onaj koji svi čekaju: Dino se vraća kući!

- ‘Krizni stožer’ zapravo znači krug snage. Kad smo zajedno, lakše podnosimo situaciju koja nikome od nas nije laka. Kad jedan od nas potone, drugi ga dižu. Okupljamo se kad i gdje stignemo. S obzirom na to da svi radimo i imamo djecu, nije moguće organizirati precizni raspored. No, ovih dana smo konstantno u komunikaciji. Svi se angažiraju onoliko koliko mogu. U tome i jest poanta - jedni drugima pomažemo na putu do zajedničkog cilja, a to je Dinov pronalazak. Sve drugo u odnosu na to sada zaista može i mora čekati - složne su obiteljske prijateljice.

Vežu ih prijateljstva duga 25 godina. Zajedno su prošle sve, srednju školu, fakultet, smijeh i suze. Vjenčanja, prve dane majčinstva, rođendane... U taj neraskidiv krug prijateljstva uvele su i svoje supruge i postali su velika obitelj.  Osim najbližih, Marijanu već 16 dana nitko nije vidio. Informacije čeka kod kuće. Preteško joj je ići među ljude. Prijatelji iz kvarta u kojem stanuju kažu da Marijana nikada nije sama. Osim što su joj se u ovim teškim terencima doselili roditelji, njezine prijateljice su stalno s njom.

- Uvijek je netko s njom. Vidim da joj se prijateljice izmjenjuju. Ponekad su i sve tamo - kažu nam poznanici.  O obitelji Miškić svi imaju samo riječi hvale.

- Ma to je divna obitelj, veseljaci, čista pozitiva. Marijana ne radi i brine se o sinu. Ona je predivna. Žena zrači, ali jaka je ona. Izdržat će i dočekati svog muža - kažu te dodaju da Dinove šihte na brodu traju uglavnom oko dva mjeseca.

Više pročitajte OVDJE.