Marcin Žarnecki u dva tjedna prešao je gotovo 700 kilometara sa samo jednim ciljem, a u Zagrebu, na kolodvoru, ga je slučajno sreo Lukasz Lisowski, također Poljak, koji je bio u posjetu obitelji koja živi u Hrvatskoj, a tog se dana s kćeri vlakom vraćao u Zagreb.

Lukasz je ugledao kod njega poljsku zastavu i tako zaključio da se radi o njegovom sunarodnjaku te mu odlučio pristupiti i pitati treba li pomoć. No nije mogao ni zamisliti što će mu sve ispričati čovjek na biciklu, Marcin Žarnecki. 

Lukaszova šogorica Anamarija Tomašković, koja je zajedno sa suprugom smjestila Marcina u svom stanu, na Facebooku je podijelila njegovu nevjerojatnu priču. Za Index je ispričala kako je Marcin zauvijek ušao u njihova srca.

"Kada je moj šogor prišao Marcinu, rekao je da je krenuo prije dva tjedna iz Poljske prema Hrvatskoj, da jako slabo vidi i da se kreće samo sporednim putovima. Rekao mu je da će ubrzo oslijepiti i da prije toga želi vidjeti Jadransko more jer je vidio Hrvatsku na YouTubeu i da mu je prekrasna. Ispričao je da je krenuo biciklom jer nema novca za autobus ili neko drugo prijevozno sredstvo. Molio je pomoć s rutama jer je proučavajući kartu shvatio da je najbliža točka za dolazak na more oko Novog Vinodolskog i Karlobaga. Našao je i neku sporednu cestu kojom bi preko Josipdola mogao doći do Plitvičkih jezera koje također jako želi vidjeti", ispričala je Anamarija.

Anamarijin šogor odveo je Marcina u kafić u Tkalčićevoj. Kaže da su je nazvali dok je bila na poslu. 

"Rekli su mi da je u Tkalčićevoj, nema novaca za smještaj i da bi već ujutro želio krenuti dalje prema Karlobagu i Novom Vinodolskom i bi li mu mi mogli nekako pomoći. Otišli smo tamo i odveli smo ga u obližnji hostel i tamo mu platili smještaj. Onda smo ga odveli doma. On je biciklom vozio za nama do našeg stana. Ja sam prvo muža pitala je li siguran da ovo nije lažno, mislila sam da je nemoguće da slijep čovjek biciklom dođe iz Poljske. Preko mobitela sam napisala kratki post na Facebooku i tako je sve krenulo, javilo se jako puno ljudi koji žele pomoći." 

Marcin, kako je ispričala Anamarija, boluje od retinopatije. On joj je sam prepričao da se prerano rodio i bio inkubatoru te da je to uzrok svemu, a da su ga liječnici pogrešno liječili.

Samouki je svirač gajdi i samouki slikar. Uzdržava se od invalidnine koja u Poljskoj iznosi oko 145 eura. Kada ga je Anamarijina obitelj pronašla u džepu je imao samo 50 eura. More je, priča Anamarija, vidio samo kao malo dijete i toga se ne sjeća. 

Vozio je u sandalama, sporednim, često makadamskim putevima jer zbog slabog vida glavnim cestama i ne bi mogao doći. 

"U daljini vidim samo obrise, zato idem sporednim cestama. Kada vidim prometni znak zaustavim se blizu njega da ga vidim. Skoro sam pao u polje suncokreta. Muče me boje", kazao je Marcin za Index te izrazio želju kako bi htio vidjeti vidjeti Split i Dioklecijanovu palaču, Zadar, Rijeku, a poseban san mu je Dubrovnik.

Uz veliki broj ljudi koji mu je pomogao, a posebno portal Index koji je pokrenuo akciju da Marcin Žarnecki vidi more uključila se i Turistička zajednica Grada Dubrovnika koja je ispunila želju Poljaku koji se trenutno nalazi u Dubrovniku.