Kada su policajci pokupili Jahangira Alama u bijednom predgrađu glavnog grada Bangladeša Dhake, njegovoj supruzi su rekli da će ga vratiti kući za nekoliko sati. Lokalnog sindikalnog vođu tekstilaca priveli su na saslušanje zbog njegova sudjelovanja u masovnim štrajkovima, najvećim posljednjih nekoliko godina, koji su krajem prosinca izbili u više od 60 tekstilnih tvornica zbog bijednih plaća: minimalac je 677 kuna, a Dhaka 71. najskuplji grad u svijetu, jednako skup kao kanadski Montreal, piše T-portal. 

Sve je počelo u Windy Apparelu, proizvođaču odjeće za švedski H&M i britanski Tesco.

Ali od Alama ni mjesec dana kasnije nije bilo glasa. Tek ovih dana žena ga je pronašla u zatvoru s 14 sindikalaca i toliko radnica optuženih za huškanje radnika na štrajk u tvornicama koje šiju odjeću za globalne kompanije jeftine mode. Uhićen je i TV-novinar Nazmul Huda zbog širenja lažnih informacija. Stotine policajaca okružile su industrijsku zonu, otpušteno je 1.600 radnica kao odmazda i opomena drugima, a sindikalci optuženi za vandalizam, krađu i urotu protiv države.

Strojevi su stali, proizvodnja kasni, a Inditex (vlasnik Zare), PVH (vlasnik Tommyja Hilfigera), H&M, Gap i druge hvata nervoza zbog neisporučene robe. Kako će njihovi kupci kupiti novi model majice ako je neka tamo švelja na kraju svijeta ne sašije na vrijeme, jer se buni protiv plaće kojom jedva može kupiti koju šaku riže.

Nakon Kine, Bangladeš je druga najveća krojačnica na svijetu za velike američke i europske brendove, ali s najnižim plaćama u toj branši. Tekstilne radnice u Kini mjesečno zarade 1.824 kune, u Indoneziji 1.516, u Vijetnamu 902, u Indiji 882, u Kambodži 689 kuna. Vladi ne pada na pamet povisiti minimalac, jer je po zakonu to dužna svakih pet godina, mada inflacija godišnje raste 10 posto.

Ne pada to na pamet ni vlasnicima tvornica, jer Zari i H&M-u ne pada na pamet pristati na više cijene isporučene robe. Čemu za par jeftinih traperica koje u trgovini stoje 140 kuna pristati na višu proizvodnu cijenu, kada je sada, ako ne u Bangladešu, a ono u Kambodži ili Etiopiji plaćaju 3,5 kune.

Više čitajte na T-portalu.