Dokumentarac je prikazao tri autentična grada koja imaju jedinstvenu atmosferu zbog masovnog turizma i velikog broja posjetitelja. Zaključak filma je kako se tako stvara unosan poslovni model koji u konačnici šteti turistima i stanovnicima, a pobjednici su strani ulagači i međunarodni konzorciji, dok šačica zarade ide malim ljudima. Film predstavlja i stanovnike povijesnih jezgri, prosvjednike, gradonačelnike i stručnjake za turizam. Neki od njih smatraju kako je sve na rubu kolapsa, dok su drugi zahvalni za priliku koja im se pruža da dobro žive.

Dubrovnik je predstavljen kao grad u čijoj povijesnoj jezgri živi tisuću ljudi dok je prije 20 godina živjelo pet puta više. Naglašeno je kako je Dubrovnik oduvijek bio poznato odredište, a poslije rata postao je magnet za turiste.

"Grad je umjetno zgusnut i klaustrofobičan, nema povezanosti stanovnika jer postoje fizička ograničenja, ali i simbolička. Ako ga zamislimo kao neki veliki hotel doći ćemo do zaključka kako mu nisu potrebna niti jedna zanimanja već samo ugostiteljska što dovodi do odljeva mozgova", mišljenja je kulturna antropologinja Ana Žuvela koja živi u povijesnoj jezgri, dok je Ljubo Nikolić govorio o cijelom gradu kao destinaciji ako se luka preda tursko-francuskom konzorciju.

Djelatnica u turizmu koja je osmislila koncept Escape Rooma u Dubrovniku, Diana Marlais, naglasila je kako je sretna što ima priliku za radom.

"Za mene turizma ima pozitivne konotacije jer nudi poslovne prilike i ako si kreativan možeš se snaći", kazala je ona.

Bivši gradonačelnik Dubrovnika, Andro Vlahušić predstavio je bočicu Coca Cole brendiranu imenom grada i kazao kako na svijetu to još imaju samo Rim i London, a govorio je i o filmskom turizmu.

"Primjer Coca Cole govori kako pripadamo najvažnijim brendovima, a na gradskoj upravi, gradonačelniku i nama samima je da se organiziramo za sve drugo. Ovdje ne govorio o brojkama već o moći. Dubrovnik je zbog snimanja poznatih filmova i serija u zadnjih pet godina postao najveći studio na otvorenom u svijetu", kazao je gradonačelnik Andro Vlahušić.

Dokumentarac propituje je li grad postao žrtva vlastitog uspjeha, no naglašava kako mladi u turizmu dobro zarađuju te staju na stranu pobjednika. Navedeno je kako grad može maksimalno primiti do sedam tisuća turista u povijesnu jezgru dnevno, ali taj broj ponekad bude trostruko veći te prijeti sigurnosna opasnost.

"Svaka sportska dvorana ili stadion na maloj površini imaju veliki broj ljudi. Zar ćemo zabraniti igrati košarku ili nogomet jer je to potencijalno opasno? Uvijek ističem kako se takvi problemi rješavaju dizanjem cijena", naglasio je bivši gradonačelnik Dubrovnika.

Venecija i Barcelona također se susreću s istim problemima.

Kao primjer istaknuta je poznata četvrt u Barceloni Barceloneta koja je ranije bila radnička četvrt, a danas je omiljeno odredište turista. Svemu su pogodovali jeftini letovi i smještaji, a građani su ljuti jer su stanovi skupi i većina ih se iznajmljuje turistima.

"Tržište je postalo globalno, ali politika nije bila demokratska. Dijelove grada kontroliraju ljudi koje ne poznajemo jer tu ne žive, a špekulacijama mijenjaju identitet grada. Ranije smo imali kulturne sadržaje, a danas je sve atrakcija bez trunke identiteta. Želimo da građani sami odlučuju o bitnim stvarima", kazala je gradonačelnica Barcelone.

Za Veneciju je posebno istaknut problem dolaska velikog broja kruzera zbog kojih su ekološki aktivisti organizirali prosvjede, a naglašeno je kako rijetke turista dolaze i ne zna se točan broj dnevnih posjetitelja. Sporne su i trgovine koje prodaju nekvalitetnu robu kao i licence za gondolijere koji zarađuju navodno čak do 200 eura na sat.

"Nije prigodno pitati tko koliko zarađuje jer se ne pita ni koliko zarađuje naprimjer nogometaši jer je važno samo da napune stadion. Nije pitanje koliko se zaradi već možemo li svi od toga dobro živjeti", kazao je gradonačelnik Venecije.

Dokumentarni film 'Turisti, odlazite doma' režirala je Antje Christ, a za HRT, u sklopu ciklusa 'Mijenjamo svijet', odabrala urednica stranoga programa Mira Vočinkić.