Ponude su poslali talijanski "Astaldi" i turski "IC Ictas", koji bi most sagradili za 2,5 milijardi kuna, austrijski "Strabag" ponudio je 2,6 milijardi kuna, a kineski konzorcij predvođen tvrtkom "China Road and Bridge Corporation" dao je najjeftiniju ponudu – dvije milijarde kuna.

Ako bude žalbi na odabir, što je vrlo izgledno, realno je očekivati da bi se ugovor za gradnju mosta mogao potpisati početkom 2018. godine, nakon što Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) odluči o mogućim žalbama.

Spora je procedura (HC ima 120 dana za odluku i rok im zapravo istječe tek sredinom siječnja 2018.), a postoji i veliki, usputni problem - natječaj za nadzor nad izgradnjom pelješkog mosta, posao procijenjen na 53,5 milijuna kuna.

Taj je natječaj objavljen 29. rujna i rok za dostavu ponuda je bio 30. listopada, no postupak odabira nadzornika je zaustavljen jer su na natječajnu dokumentaciju 11. listopada stigle dvije žalbe, tvrtke "Eptisa Adria", hrvatske podružnice španjolske "Eptise" te španjolske tvrtke IDP. "Eptisa Adria" odustala je od žalbe, ali IDP na njoj ustraje, donosi Slobodna Dalmacija.

Budući da DKOM o žalbama sporo odlučuje, taj se natječaj neće nastaviti prije kraja godine. Potom slijedi odluka o odabiru i vjerojatno nove žalbe. Sva je prilika da se posao neće dovršiti prije veljače ili ožujka sljedeće godine. Kašnjenje u odabiru nadzornika važno je jer se radovi ne mogu pokrenuti bez ugovorenog nadzora.

Nad Pelješkim mostom nadvila se i druga opasnost. Novac. I to onih 15 posto, naš dio investicije, koji ne pokriva novac iz EU-a. Naime, procijenjena vrijednost radova od strane naručitelja Hrvatskih cesta iznosila je 1,756 milijardi kuna bez PDV-a, a pristigle ponude uvelike su premašile procijenjenu vrijednost: najbolja ponuda kineskog CRBC za gotovo 400 milijuna kuna bez PDV-a.

Ponuđene cijene bez PDV-a nalažu uvjeti natječaja Hrvatskih cesta, odnosno Europske komisije koja financira investiciju s 85 posto. Kada se doda PDV, cijene koje su ponudili "Strabag" i "Astaldi" idu iznad tri milijarde kuna, dok je kineska ponuda 2,6 milijardi kuna.

Dakle, u odnosu na procijenjenu vrijednost, zasad najbolji ponuđač, računajući PDV, traži gotovo milijardu kuna više. Pri tome ne treba zanemariti ni činjenicu da cijena nije jedini ni glavni kriterij ocjenjivanja ponuda.

Novac za taj projekt planiran u državnom proračunu za ovu godinu iznosio je 261,8 milijuna kuna, za 2018. se planiralo 885,39 milijuna kuna, a 2019. godinu 815,9 milijuna kuna, dakle ukupno 1,96 milijardi kuna. Premalo.

Od ukupnog iznosa prihvatljivih troškova koji su planirani u državnom proračunu, Hrvatska je očekivala i dobila sufinanciranje od strane Europske komisije u vrijednosti do 85 posto ili 357,2 milijuna eura nepovratno za projekt s rokom 2017. - 2021. godina.

Tom odlukom ujedno se Hrvatskim cestama omogućilo donošenje odluke o odabiru u postupku javne nabave te potpisivanje ugovora s odabranim ponuditeljima. Također, ta se tvrtka obvezala osigurati novac za plaćanje poreza na dodanu vrijednost te za sve ostale neprihvatljive troškove vezane uz provedbu projekta, piše Slobodna Dalmacija.

Kad je riječ o najavama bagera na gradilištu, treba reći da će aktivnost na gradnji mosta biti vidljiva tek pet-šest mjeseci nakon potpisivanja ugovora jer će izvođač prvo morati obaviti istražne radove, organizirati gradilište i izraditi izvedbeni projekt. Toliko čekani trenutak početka gradnje sigurno neće dočekati devastirani hrvatski građevinari (Konstruktor, Viadukt i Hidroleketra) koji su pobijedili na prvom natječaju za gradnju Pelješkog mosta, za što su i sklopili ugovor koji je zbog nedostatka novca raskinut. Tri giganta danas grcaju u (pred)stečajnim mukama s upitnom sudbinom, donosi Slobodna.