Taj uvjet očigledno je bio i predmet pažnje hrvatskih i slovenskih medija, čije zemlje još za sobom nisu ostavile traumu pitanja međusobnog razgraničenja kod Piranskog zaljeva pa je mariborski list „Večer“ primijetio da je takva odluka EU pogrešna, jer će pristup uvjetovanja graničnim sporovima, kako se navodi, dovesti do toga da će čitava regija postati „talac Hrvatske“.

Taj uvjet EU direktno tangira i Crnu Goru, koja ima otvoreno pitanje razgraničenja kod Prevlake s Hrvatskom, a čije se rješavanje više neće moći odlagati, ukoliko Podgorica zaista, kako tvrdi, želi ispuniti „ekstremno ambiciozan“ plan pridruženja EU do 2025. godine, piše Sputnjik.

Crna Gora i Hrvatska imaju potpisan Protokol o privremenom režimu po pitanju granice na Prevlaci, koji je na snazi od 2002. godine, a koji je, po svemu sudeći, takav da je Hrvatskoj već u potpunosti ustupljeno kopno, što potvrđuje i činjenica da je ta država nedavno unilateralno odlučila da tvrđavu na Prevlaci pretvori u muzej austrougarske mornarice.

Imajući u vidu činjenično stanje stvari na tom poluotoku, čini se da Crnoj Gori danas jedino preostaje da se na nekoj budućoj arbitraži grčevito bori kako bi zadržala neometano pravo ulaska i pristup Bokokotorskom zaljevu s mora.

Pitanje graničnog spora Hrvatske i Crne Gore za Sputnjik je komentirao doktor pravnih znanosti Vladimir Leposavić koji je podsjetio kako „odnos između Crne Gore i Hrvatske oko granice na Prevlaci ima karakter mirnog spora“, budući da su „obje strane suglasne da sporazumno razriješe tu situaciju“, ali s druge strane, Leposavić naglašava da upravo iz razloga što „od 2002. godine važi Protokol o privremenom režimu“ na granici, jednostrani potezi Hrvatske na Prevlaci, poput upravljanja tvrđavom na rtu Oštro, „nisu u duhu savjesnog ispunjavanja ugovornih obaveza“.

Na pitanje ima li crnogorska strana razloga za optimizam u razrješenju tog spora, Leposavić kaže da se „ispostavlja da jedino za optimizam i ima mjesta“, s obzirom da, ocjenjuje on, „sve ostale okolnosti tog slučaja upućuju na zaključak da će maksimalno biti uvažene želje hrvatske strane“.

„Dobro je što Crna Gora i Hrvatska ističu namjeru postizanja sporazumnog rješenja, ali se čini da bi bilo bolje kada bi pitanje razgraničenja na Prevlaci rješavala treća strana, kao što je međunarodni sud ili arbitraža. Teritorijalna razgraničenja obalnih država predstavljaju jedan od najsloženijih zadataka međunarodnog prava, gdje gotovo da ne postoje dva ista slučaja. Zbog toga se često primjenjuje princip pravičnosti, što bi bilo najbolje rešenje i za spor koji postoji između Crne Gore i Hrvatske“, zaključuje Leposavić za Sputnjik.