Ponude za taj najvažniji infrastrukturni projekt u Hrvatskoj otvorene su još sredinom rujna, no Hrvatske ceste (HC) još nisu odlučile kome će između tri ponuđača povjeriti taj posao. Talijanski Astaldi i Turski IC Ictas ponudili su da će most sagraditi za 2,5 milijardi kuna, austrijski Strabag za 2,6 milijardi kuna, a kineski konzorcij predvođen tvrtkom China Road and Bridge Corporation za dvije milijarde kuna. Sve tri ponude su iznad procijenjene vrijednosti radova od 1,75 milijardi kuna, piše Večernji list.

HC ima rok od 120 dana da se odluči o izvođaču radova, a u toj tvrtki su bili najavili da će ta odluka biti donesena znatno prije isteka tog roka. Tako je bilo najavljivano da će izvođač radova biti odabran do kraja listopada. Prema kriteriju cijene, ali i referenci, posao gradnje Pelješkog mosta trebali bi dobiti Kinezi. 

No, po svemu sudeći, postoji tu i politički problem jer se gradnja Pelješkog mosta sufinancira s 375 milijuna eura iz fondova EU, a europske tvrtke Astaldi i Strabag dale su puno skuplje ponude od kineskog konzorcija. Tko će graditi most tako se još uvijek ne zna iako je natječaj za taj posao raspisan još 21. lipnja 2016., dakle prije godinu i pol. Natječaj se oduljio zbog brojnih žalbi zbog kojih je produljivan rok za dostavljanje ponuda. Slično se sada događa s natječajem za nadzor gradnje Pelješkog mosta.

Hrvatska očito nema sreće s tim mostom čija je gradnja već jednom bila ugovorena i na kojem je tadašnji premijer Ivo Sanader dva puta svečano otvarao radove – 2005. i 2007. No tada je gradnja mosta bila ugovorena bez osiguranog novca pa je taj ugovor raskinut 2012. Iz hrvatske Vlade su 2005. najavljivali da će Pelješki most biti gotov 2008. godine. Dakle, prije 10 godina. No Hrvatska nema problem samo s Pelješkim mostom. Gotovo svi naši veliki mostovi teško se i sporo grade, a i kad se napokon sagrade opet ima nekih problema, piše Večernji list.