Na Cvjetnicu, u dubrovačkom kraju u crkvu na blagoslov vjernici nose maslinove grančice i lijepo ispletene palmine grančice-pome."Pome" su tipične za jug Hrvatske, no na sreću tradicija pletenja ovih ukrasa sačuvala se, ne samo za sadašnjost već i za budućnost jer se prenosi na mlađe naraštaje. Nakon mise i blagoslova na Cvjetnicu, grančice se postavljaju u kuću ispred raspela ili se zataknu za sliku; neke obitelji običavaju po malo blagoslovljenih grančica staviti u svaku prostoriju doma.

U prošlosti su se grančice nosile i u pčelinjak, polje ili u staju.. Prema vjerovanju, blagoslovljene grančice su osiguravale dobar poljoprivredni urod, zaštitu od nevremena, a obitelji zdravlje, sreću, blagostanje.

U Velikom tjednu počinju se bojiti jaja starinskim načinom "penganja", posebice raširenom u Dubrovačkom primorju i Konavlima. "Pengana" jaja odlikuju se skladnošću i ljepotom izrade ornamenata, pisanih poruka i čestitki koje su i specifičnost ovog kraja. Iako se starinska tehnika "penganja jaja" u prvi mah čini izuzetno složenom, iskusne Primorke i Konavoke tvrde drukčije. Što se više jaja "penga", ona postaju sve ljepša, kažu. Prije početka "penganja" jaja pribavilo bi se sve što je potrebno: kora od bora ili ljuske od luka, što se kuhalo radi dobivanja boje, obojena voda bi se procijedila te zadržala u posudi, loncu "kačulu" do upotrebe.

Proces pripreme uskrsnih jaja je dugotrajan i zahtjevan. Sirova jaja se iscrtavaju (pengaju) otopljenim pčelinjim voskom u koji se umače glavičasta igla pričvršćena na komadić drva, najčešće je to drvo lovorike ili loze, a za ispisivanje poruka se koristi "penica". Brzim i spretnim potezima vosak se nanosi na jaje gdje se kroz iscrtane ornamente očituje umijeće crtačice koja “penga” lepezice, srca, kapljice u obliku suza, cvjetiće, lančiće, rozete, zvijezde, križeve, lišće djeteline, masline, leptiriće, piliće. Kaže se da se prvo "pengano" jaje za Uskrs daruje najdražoj osobi, stoga ne čudi što se na mnogima od njih nalazi srce kao temeljni motiv. Dobro se pazilo kome će se jaje pokloniti jer se tim činom iskazivala ljubav, prijateljstvo, privrženost. “Malo jaje našarat ću, koga volim regalat ću”, "Ovo jaje na dar ide da ga crne oči vide","Srce moje i tvoje u ljubavi stoje" poruke su na jajima kojima su djevojke darivale momke.

Jaja namijenjena "penganju" i "maštenju" za Uskrs danima bi se prikupljala jer ih je trebalo mnogo za darivanje rodbini, prijateljima, gostima, a posebno djeci, mladima i starijim članovima domaćinstava te župniku i učitelju. Poklanjanjem jaja iskazivala se ljubav, naklonost, iskrenost i srdačno prijateljstvo, ljudska privrženost i zbliženost.

„Malo jaje na dar dato da ga vidi moje zlato“, znala je majka napisati na jaju namijenjenom svom djetetu; prijateljima i rodbini čestitalo se riječima poput "Sretan Uskrs želim svima, a najviše kršćanima."
Uoči Uskrsa, na Bijelu subotu, mlade djevojke i ženska djeca umivala su se u vodi u kojoj su se namakale latice cvijeća vjerujući da će im lica biti bijela, glatka i rumena, oči bistre i glava mudra. Uskrs bi započinjao odlaskom na misu i blagoslovom jela – kad se u bijeli ubručić umota pinca, posebna slastica koja se mijesi upravo za Uskrs, jaja, sol, mladi sir i mladi luk koji se u čast uskrslog blaguju za doručak ili što je u Dubrovniku vrlo čest običaj, obiteljski objed.

Običaji dubrovačke okolice

Na otočiću Lopudu pokraj Dubrovnika, na Veliku subotu, u 11 sati, nakon što zvoni glorija smatra se da je Isus uskrsnuo. Običaj je umivanje u laticama. Na uskršnje jutro ide se na misu, a poslije toga jede se obilan doručak. Jaja, šunka, luk, i pinca krase stol. Za ručak se jede pečena janjetina s krumpirom, torta i pince.

U župi u Vela luci ponosno održavaju tradiciju 40-satnog klanjanja. Muškarci, svečano odjeveni izmjenjuju se svakih sat vremena u klanjanju, molitvi i razgovoru s Isusom. Istovremeno moli četvero ljudi, a ukupno ih se izmijeni 160. Bdijenje počne točno u podne na Cvjetnicu, a završi se u Veliku srijedu u 10 sati velikom procesijom oko crkve.